Plamenac 'Winnetou' - Phlox amplifolia 'Winnetou' Phlox amplifolia 'Winnetou'

Detaljan opis proizvoda

Plamenac 'Winnetou' - potječe od vrste podrijetlom s istoka Sjeverne Amerike, gdje raste u prosvijetljenim šumama i na njihovim rubovima. Kultivar je uzgojio Walter Schimana u Njemačkoj, a na tržište je uveden 2006. godine. Biljka tvori čvrste, busenaste stabljike s upadljivo velikim, sjajnijim zelenim listovima koji gredici daju pun volumen. Od srpnja do rujna na vrhovima stabljika pojavljuju se štitaste gronje veličine oko 8–10 cm, sastavljene od kotačastih cvjetova zasićene tamnoružičaste do crvenoljubičaste boje s izraženijim okom. Odrastao busen doseže približno 70–80 cm, u plodnim tlima može biti i viši, a širina se kreće oko 50–60 cm. Cvjetovi mirišu, pružaju nektar oprašivačima i ističu se i u vazi. U kompoziciji uvjerljivo djeluje s rudbekijama, monardama, veronikastrumom, miskantusom te na pozadini tamnijih grmova ili živica, gdje se tamnoružičasta nijansa optički rasvijetli. Cvatovi se otvaraju postupno, pa je na jednom busenu istodobno dio cvjetova rascvjetan, a dio još u pupoljcima. To produljuje ukupni dojam i povećava vrijednost biljke kao rezanog cvijeta. Prikladan je za gredice i kamenjare, a može se koristiti i kao dio mješovitih nasada. 

Uzgoj: Sadi se na puno sunce do blage polusjene, a u toplijoj mikroklimi godi mu poslijepodnevna sjena. Preporučuje se ujedno položaj u zavjetrini s dobrim strujanjem zraka, koje znatno smanjuje rizik od pepelnice i drugih bolesti lista. Najbolje uspijeva u humusnom, hranjivom tlu ujednačene vlažnosti koje je istodobno dobro propusno. U teža tla unosi se kompost i krupniji pijesak ili šljunak, a u posudama je potreban drenažni sloj i pouzdano otjecanje suvišne vode. Odgovara mu neutralna do blago kisela reakcija tla, približno pH 6–7. Zalijevanje se usmjerava prema korijenu, a prskanje lišća treba izbjegavati. Ljeti se tlo održava redovito vlažnim, pri čemu je prikladnije rjeđe, ali obilno zalijevanje. Sušu podnosi samo umjereno, pa se preporučuje malčiranje slojem od nekoliko centimetara, koji stabilizira vlagu i štiti korijen od pregrijavanja. U proljeće se dodaje kompost ili umjerene doze uravnoteženog gnojiva, uz štedljivu primjenu dušika jer potiče mekan, bujan rast sklon bolestima. Ocvali cvatovi uklanjaju se tijekom sezone, a nakon završetka vegetacije nadzemni dio reže se pri tlu i ostaci biljaka uklanjaju, čime se ograničava prezimljavanje patogena. Za uzgoj u posudama bira se dovoljno velika posuda sa stabilnim volumenom supstrata, koja se zimi štiti od dubokog promrzavanja. Sadnja je moguća tijekom cijele sezone uz osigurano zalijevanje i dovoljno vremena prije prvih mrazeva. Preporučeni razmak sadnje obično iznosi 45–60 cm, a u toplim i vlažnijim položajima i više radi boljeg strujanja zraka. Početnicima se posebno preporučuje izbjegavati prevlaživanje, zalijevanje preko lišća i pregustu sadnju. Otpornost na mraz je visoka, obično najmanje do −25 °C.

Autor: Kristýna | Revizija: 03.02. 2026