Plamenac 'Elizabeth' - Phlox paniculata 'Elizabeth' Phlox paniculata 'Elizabeth'

Detaljan opis proizvoda

Plamenac 'Elizabeth' - sjevernoamerička trajnica poplavnih šuma i vlažnijih livada, u Europi uzgajana već od 18. stoljeća. Kultivar 'Elizabeth' potječe iz nizozemskog oplemenjivanja, kao autor navodi se B. Noordhuis, a u literaturi se pojavljuje 2003. godina. Biljka razvija čvrste, uspravne stabljike i u zrelosti obično doseže 60–70 cm, a širina busena iznosi približno 40–60 cm. Najizrazitije obilježje je lišće: uski kopljasti listovi srednje su zeleni i široko obrubljeni krem bojom, pa busen djeluje svijetlo i bez cvjetova. Od lipnja do rujna na vrhovima izboja razvijaju se metlice duge 10–15 cm s mnoštvom pupoljaka. Cvjetovi su jarko ružičasti, često sa svjetlijim središtem, cjevasti i mirisni. Cvijet se lijepo uklapa u ljetne bukete, a ujedno privlači leptire i pčele. U vrtu se ističe u kombinaciji s plavo cvjetajućim trajnicama, stepskom kaduljom (Salvia nemorosa), mačjom metvicom, iglicama ili ukrasnim travama, a šareno lišće ublažava i nasade s tamnolisnim heuherama.

Uzgoj: Sadi se na puno sunce do lagane polusjene, u toplijoj mikroklimi godi mu poslijepodnevna sjena, a preporučuje se i položaj u zavjetrini s dobrim strujanjem zraka, koje znatno smanjuje rizik od pepelnice i drugih bolesti lista. Najbolje uspijeva u humusnom, hranjivom tlu ujednačene vlažnosti koje je istodobno dobro propusno, u teža tla preporučuje se umiješati kompost i krupniji pijesak ili šljunak, a u posudama osigurati drenažni sloj i pouzdano otjecanje suvišne vode. Odgovara mu neutralna do blago kisela reakcija tla, približno pH 6–7. Zalijevanje se usmjerava prema korijenu, bez kvašenja lišća, ljeti se tlo održava redovito vlažnim, pri čemu je prikladnije rjeđe, ali obilno zalijevanje. Sušu podnosi samo umjereno, pa se preporučuje sloj malča debljine nekoliko centimetara koji stabilizira vlažnost i ujedno štiti korijenje od pregrijavanja. U proljeće se dodaje kompost ili umjerena doza uravnoteženog gnojiva, a s dušikom se postupa štedljivo jer potiče mekan, bujan rast sklon bolestima. Ocvali cvatovi uklanjaju se tijekom sezone, a nakon završetka vegetacije nadzemni dio reže se pri tlu i ostaci biljke uklanjaju, čime se ograničava prezimljavanje patogena. Za uzgoj u posudi bira se dovoljno velika posuda sa stabilnim volumenom supstrata, koju je zimi potrebno zaštititi od dubokog promrzavanja. Sadnja je moguća tijekom cijele sezone uz osigurano zalijevanje i dovoljno vremena prije prvih mrazeva. Preporučeni razmak sadnje obično iznosi 45–60 cm, u toplim i vlažnijim položajima i više radi boljeg strujanja zraka. Početnicima se pokazuje najvažnijim ne prevlaživati tlo, ne zalijevati preko lišća i ne saditi biljke pregusto. Otpornost na mraz je visoka, obično i ispod −25 °C.

Autor: Kristýna | Revizija: 04.02. 2026