Pjegava mrtva kopriva 'White Nancy' - Lamium maculatum 'White Nancy' Lamium maculatum 'White Nancy'

Detaljan opis proizvoda

Pjegava mrtva kopriva 'White Nancy' - trajnica koja se širi podancima, podrijetlom iz Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije, karakteristična za rubove šuma i šikara. Kultivar 'White Nancy' oblikuje nizak, puzav nasad koji se širi stabljikama što se ukorjenjuju i postupno stvara neprekinut tepih. Doseže visinu od približno 15–20 cm, a u širinu se često raširi na oko 50–60 cm. Listovi su srcoliki, izrazito žilavi, pretežno srebrnasti s uskim tamnozelenim rubom, pa u sjeni djeluju kao svjetla mrlja među tamnijim zelenilom. U svibnju i lipnju pojavljuju se kratki vršni klasovi bijelih dvousnatih cvjetova koji pružaju nektar i pelud te privlače pčele i druge oprašivače. Nasad je djelomično zimzelen, a u blagim zimama lišće se zadržava dulje. U kompoziciji lijepo nadopunjuje hoste, paprati, kukurijeke i heuhere, gdje srebrnasto lišće ističe strukturu listova i rubne linije. Listovi u pravilu nemaju izražen miris, a estetika počiva na kontrastu srebra i zelenila. U vrtovima se često koristi i kao ispuna između kamenja u sjenovitijim dijelovima, gdje izboji koji se ukorjenjuju učvršćuju sitniji supstrat. Vrtu donosi nježnu eleganciju i svježinu. Riječ je o nezahtjevnoj biljci dugog razdoblja cvatnje koja vanjskom prostoru daje šarm i ljepotu.

Uzgoj: Mrtve koprive dobro uspijevaju u sjeni do polusjeni, idealno u zavjetrini ispod grmova i stabala, u mikroklimi s hladnijim tlom i bez ljetne žege. Najprikladnije je humusno, rahlo i dobro propusno, umjereno vlažno tlo s dodatkom komposta ili lisnjače, a na teškim glinastim tlima pokazali su se korisnima drenažni sloj i dodatak šljunka. Preporučeni pH kreće se približno od 5,5 do 8, a kod šarenih kultivara šara se često ističe u umjerenoj sjeni. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, u toplijim krajevima i u jesen. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja biljke u sjeni podnose kratkotrajnu sušu, no duga sušna razdoblja prorjeđuju nasad i skraćuju cvatnju. Gnojidba je umjerena, u proljeće u pravilu dostaje kompost ili mala količina sporotopivog gnojiva, a pregnojenost dušikom dovodi do mekanog rasta. Nakon glavne cvatnje preporučuje se skraćivanje prerastlih izboja, čime se potiču zgušnjavanje i obnova lišća. Malč od lisnjače ili sitne kore stabilizira vlagu, suzbija korov i zimi štiti korijenov vrat, a pritom treba izbjegavati trajno prevlaživanje. U posudi se koristi propusni supstrat s drenažom, zalijevanje je češće, a zimi najveći rizik predstavlja stajaća voda. Preporučeni razmak sadnje je 25–35 cm, odnosno približno 8–12 biljaka po m² ovisno o brzini rasta. Najčešći problemi su puževi na mladim izbojima, lisne uši i pepelnica pri suši i pregustom nasadu, a u vlažnoj zimi može se pojaviti trulež korijena. Otpornost na mraz u našim uvjetima obično iznosi oko −25 do −30 °C, a presudni su propusno tlo i zaštita od zimskog prevlaživanja.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.01. 2026