Pjegava mrtva kopriva 'Roseum' - Lamium maculatum 'Roseum' Lamium maculatum 'Roseum'

Detaljan opis proizvoda

Pjegava mrtva kopriva 'Roseum' - europska i zapadnoazijska trajnica s rubova šuma, šikara i proplanaka, gdje koristi proljetnu vlagu i ljetnu polusjenu. Kultivar 'Roseum' razvija vriježaste stabljike koje se ukorjenjuju i povezuje tlo u nizak sag. U zrelosti obično doseže oko 20–25 cm visine i 50–60 cm širine, ovisno o hranjivosti tla i vlazi. Listovi su srcoliki do jajasto trokutasti, izraženih žila, zeleni sa srebrnastom prugom ili mrljama koje u sjeni djeluju poput nježnog odsjaja. U svibnju i lipnju na vrhovima izboja nosi kratke klasove dvousnatih cvjetova ružičaste boje, a ljeti se često javlja i slabija naknadna cvatnja. Cvjetovi pružaju nektar i pelud, pa nasad rado posjećuju oprašivači. Biljka nema trnove i nije otrovna, stoga je prikladna i za vrtove s djecom. Primjenjuje se kao pokrivačica tla ispod grmova, u šumskim gredicama, među proljetnim lukovicama i uz rubove staza, gdje učvršćuje tlo i vizualno povezuje nasad. U nasadu stvara meke prijelaze između lisnatih trajnica i drvenastih biljaka, zbog čega se često koristi kao „živi malč“ na mjestima gdje se tlo brzo isušuje. Ovaj kultivar prikladan je za gredice, rubove gredica, prostor ispod stabala ili grmova te za viseće posude na terasama i balkonima. Zahvaljujući niskom rastu i širini idealan je za prekrivanje tla i osvjetljavanje vrtova u polusjeni.

Uzgoj: Mrtve koprive uspijevaju u sjeni do polusjene, idealno u zavjetrini ispod grmova i stabala, u mikroklimi s hladnijim tlom i bez ljetne žege. Najprikladnije je humusno, rahlo i dobro propusno, umjereno vlažno tlo s dodatkom komposta ili kompostiranog lišća, a na teškim glinastim tlima pokazao se korisnim drenažni sloj i dodatak šljunka. Preporučeni pH kreće se otprilike od 5,5 do 8, a kod šarenih kultivara šara se u blagoj sjeni često još više ističe. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, u toplijim krajevima i u jesen. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja biljke u sjeni podnose kratkotrajnu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja prorjeđuju nasad i skraćuju cvatnju. Gnojidba je umjerena, u proljeće u pravilu dostaje kompost ili mala količina sporotopivog gnojiva, a pregnojenost dušikom dovodi do mekanog rasta. Nakon glavne cvatnje preporučuje se skraćivanje prerasta izboja, čime se potiče zgušnjavanje i obnova lišća. Malč od kompostiranog lišća ili sitne kore stabilizira vlagu, ograničava korov i zimi štiti korijenov vrat, a pritom je poželjno izbjegavati trajno prevlaživanje. U posudi se koristi propusni supstrat s drenažom, zalijevanje je češće, a zimi glavnu opasnost predstavlja stajaća voda. Preporučeni razmak sadnje je 25–35 cm, odnosno približno 8–12 biljaka po m² ovisno o brzini rasta. Najčešći problemi su puževi golaći na mladim izbojima, lisne uši i pepelnica tijekom suše i u pregustom nasadu, a u vlažnoj zimi može se pojaviti trulež korijena. U uvjetima kontinentalne Hrvatske otpornost na mraz obično iznosi oko −25 do −30 °C, pri čemu je presudno propusno tlo i zaštita od zimskog prevlaživanja.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.01. 2026