Pinj 'Silver Crest' Pinus pinea 'Silver Crest'

Detaljan opis proizvoda

Pinj 'Silver Crest' - zimzeleni kultivar sredozemnog pinja, drvenaste biljke tipične za obalna i nizinska područja s dugim, suhim ljetom. U mladosti oblikuje pravilan čunj, no postupno prelazi u široku, plosnatu krošnju poput suncobrana koja vrtu daje dašak južnih krajolika. U početku raste čunjasto i sporo, a oko 10. godine doseže visinu od otprilike 2,5 m i sličnu širinu. Kultivar se cijeni zbog nježnijih, srebrnastozelenih juvenilnih iglica, koje su posebno upadljive na mladim biljkama i u uzgoju u posudama. Kasnije lišće prelazi u tamnozelenu boju, a na zrelim primjercima mogu se pojaviti veliki, okruglasto jajasti češeri. Sjemenke pinja su jestive i poznate kao pinjoli, no u hladnijim područjima kontinentalne Hrvatske češeri obično ne dozrijevaju svake godine. Biljka se ističe kao soliter uz terasu, u šljunčanim nasadima, u modernim kompozicijama s lavandom, santolinom, kaduljama i travama ili kao upečatljiva posuda uz ulaz. Odličan je izbor za one koji traže privlačno stablo jednostavno za održavanje.

Pinj – bor koji doseže visinu od oko 20 m, a postoje i primjerci koji su narasli do 30 m. Krošnja je kuglasta, na vrhu spljoštena. Deblo je snažno i ravno, narančastosmeđe boje, a u starijoj dobi na njemu su vidljive duboke brazde. Mlade grančice su u prvoj godini zelenosmeđe do narančaste, a kasnije boja prelazi u narančastosmeđu. Iglice rastu zrakasto u parovima oko grane. U početku su iglice jednolično sive, a kasnije postaju sivozelene. Češeri su u prve dvije godine zeleni i okrugli. Nakon dozrijevanja, počevši od treće godine, jajastog su oblika i sjajno smeđi. Sjemenke, poznate kao pinjoli, cijenjena su poslastica.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je obično rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Dobro se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH obično je otprilike 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara ipak se isplati ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, a višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnju. Malč od kore stabilizira vlažnost i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je oko -10 °C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje odabire se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika te oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 22.02. 2026