Pikrasma Picrasma quassioides

Detaljan opis proizvoda

Pikrasma - listopadno stablo iz porodice simarubovki, podrijetlom od Himalaje do umjerenih područja istočne Azije (Kina, Koreja, Japan). U prirodi raste u šumama i na njihovim rubovima, često u dubljim, vlažnijim tlima. U vrtu tvori stablo obično visoko 10–15 m i široko približno 6–8 m, s pravilnom krošnjom. Listovi su neparno perasti, dugi 15–40 cm, sastavljeni od 7–15 listića nepravilno pilasta ruba, a pri trljanju mogu blago aromatično mirisati. U svibnju i lipnju pojavljuju se metlice sitnih zelenih do žutozelenih cvjetova, koji nisu upadljivi, ali privlače sitne oprašivače. Nakon cvatnje razvijaju se male koštunice, najprije crvene, koje pri dozrijevanju na prijelazu rujna u listopad potamne do crne boje. Jesensko lišće boji se žuto, narančasto do crvenkasto. Kora i drvo izrazito su gorki, tradicionalno su se od njih pripremali gorki ekstrakti i bojila, a u suvremenoj praksi spominje se i uporaba tvari iz skupine kvasinoida u pripravcima za zaštitu bilja. U kompoziciji se dobro slaže s javorima, jasenima, hudikama i drijenovima, među kojima složeni list stvara nježnu teksturu.

Uzgoj: Za uzgoj u kontinentalnoj Hrvatskoj pokazao se uspješnim položaj na punom suncu do polusjene, idealno u zavjetrini, kako bi se smanjilo zimsko isušivanje. Najbolje je dublje, humusno i hranjivo tlo, stalno umjereno vlažno, ali dobro propusno, s pH od približno 6,0–7,5. Dugotrajno prevlaživanje i ekstremna suša mogu se očitovati slabijim rastom i preranim žućenjem lišća, no nakon ukorjenjivanja stablo podnosi i kraća sušna razdoblja. Sadnja se obično provodi od ožujka do svibnja ili od rujna do studenoga. Kod solitera se ostavlja prostor od najmanje 6–8 m u širinu, a pri sadnji u redu razmak između stabala iznosi približno 5–7 m. Gnojidba je poželjno organska, kompostom ili sporotopivim gnojivom u proljeće, kako bi prirasti dobro odrvenjeli. Rez obično nije potreban, a eventualno prorjeđivanje krošnje provodi se zimi ili rano u proljeće. Otpornost na mraz u europskim se izvorima navodi oko -20 °C, na zaštićenim položajima i nešto niže, a mlade biljke isplati se zaštititi od golomrazice malčem i zavjetrinom. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti lisne uši ili pjegavost lišća, uglavnom samo pri stresu zbog tla i vlage. Za razliku od pajasena (Ailanthus altissima) ne stvara obilne izdanke iz korijena i obično se ne ponaša invazivno, što olakšava dugoročno održavanje. U gradskim nasadima podnosi onečišćen zrak ako ima nezbijen prostor za korijen. Uzgoj u posudi moguć je samo dok je biljka mlada i zahtijeva redovito zalijevanje te zimsku zaštitu korijenove grude.

Autor: Kristýna | Revizija: 20.02. 2026