Pieris 'Forest Flame' Pieris japonica 'Forest Flame'

Detaljan opis proizvoda

Pieris 'Forest Flame' - stariji je britanski kultivar koji je prema uzgajivačkim izvorima pronađen kao slučajni sijanac u rasadniku Sunningdale Nursery oko 1946. godine. U literaturi se ponekad svrstava bliže hibridnoj skupini s udjelom vrsta Pieris floribunda ili P. forrestii, no u vrtlarskoj se praksi uobičajeno prodaje kao Pieris japonica 'Forest Flame'. Tvori gust, uspravan do široko stožast zimzeleni grm koji u našim uvjetima obično doseže 0,8–1,5 m visine i približno 0,8–1,5 m širine, a raste sporije od uobičajenih listopadnih grmova. Glavni su mu ukras usko kopljasti, sjajni listovi koji u proljeće tjeraju vatreno crveno, zatim prelaze preko lososovo ružičaste i krem boje u tamnozelenu. Od ožujka do svibnja, ovisno o tijeku proljeća i položaju, razvija 10–15 cm duge grozdove bijelih, voštanih, zvonolikih cvjetova s nježnim ružičastim tonom u pupoljku. Kultivar djeluje vrlo čisto uz rododendrone, azaleje, skimiju, paprati, heuhere ili trave vrištine. Budući da je zimzelen, ostaje dekorativan tijekom cijele godine. Oprašivačima koristi rana proljetna cvatnja. Kao i ostali pierisi, otrovan je za ljude i životinje ako se pojede. U zaštićenim predvrtovima ili uz ulaz u kuću stvara mirnu, cjelogodišnje zelenu kulisu koja se u proljeće rasplamsa novim izbojima, a u vrijeme cvatnje djeluje nježno, gotovo porculanski.

Uzgoj: Pieris se uzgaja u polusjeni ili laganoj sjeni, gdje ima stabilniju vlažnost. Puno sunce podnosi samo u vlažnom i hladnom tlu, inače može doći do ožegotina na listovima. Tlo treba biti kiselo, pH 4,5-5,5, humusno, dobro propusno, stalno umjereno vlažno, ali bez prevlaživanja. Biljke se sade od ožujka do listopada. Malč od borove kore stabilizira pH i zadržava vlagu. U posudama se koristi supstrat za rododendrone. Zalijevanje je nužno osobito ljeti i nakon sadnje. Gnojidba se provodi niskim dozama gnojiva namijenjenih acidofilnim biljkama. Rez obično nije potreban, a nakon cvatnje mogu se ukloniti ocvali cvatovi ili korigirati oblik. Otpornost odraslih biljaka na mraz iznosi približno -20 °C, a u planinskim područjima preporučuje se zimsko zasjenjivanje od proljetnog sunca. Bolesti se javljaju uglavnom pri lošoj drenaži, kada korijen mogu napasti gljive koje uzrokuju venuće.

Autor: Nikol | Revizija: 25.3. 2026