Petoprsta 'Goldrausch' - Potentilla crantzii 'Goldrausch' Potentilla crantzii 'Goldrausch'

Detaljan opis proizvoda

Petoprsta 'Goldrausch' - niska petoprsta jastučastog rasta iz porodice ruža. Potječe iz planinskih populacija Europe, gdje raste na sunčanim grebenima, u siparima i plitkim pukotinama među kamenjem s brzim otjecanjem vode, često na blago vapnenastoj podlozi. Zato u vrtu djeluje prirodno na mjestima gdje dominiraju kamen i šljunak i gdje se voda nakon kiše ne zadržava. Kultivar 'Goldrausch' selekcija je njemačkih uzgajivača Hermanna Müssela i Hansa Simona, a u kulturi se opisuje kao primjerak sabran na području Monte Balda u južnim Alpama. Oblikuje guste busene dlanasto razdijeljenih listova, koji su nježno dlakavi i u blagim zimama ostaju djelomično zeleni. Rast je spor i busen zadržava uredan obris, pa je prikladna i za manje kamenjare, rubove staza ili detalje između kamenih ploča. U zrelosti obično doseže oko 10–15 cm visine i otprilike 15–25 cm širine. Od travnja do lipnja iznad lišća se pojavljuju zlatnožuti peterolatični cvjetovi, a uz povoljno ljeto može uslijediti kraće naknadno cvjetanje u kolovozu. Cvjetove posjećuju pčele i sitni oprašivači, pa i suhe gredice dobivaju više života. U kompoziciji se lijepo nadovezuje na gromotulje, majčinu dušicu, niske žednjake, karanfile, vlasulje ili rozetaste kamenjarke, gdje se nježno zelenilo izmjenjuje s izraženijom strukturom kamena. U usporedbi s uobičajenom grmolikom petoprstom ova trajnica ostaje znatno niža i ne prerasta susjedne vrste.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i na otvorenom položaju, gdje se lišće nakon kiše brzo osuši. Odgovara joj propusno, radije siromašnije tlo s mineralnim udjelom, tipično šljunčana mješavina ili kamena gredica. Dobro reagira na dodatak vapnenca i pH od približno 6,5–8,0, dok u čisto tresetnim i dugotrajno prevlažnim tlima zimi može truliti. Preporučuje se uzgoj na blagoj kosini, u povišenoj gredici ili u kamenom koritu, gdje se drenaža lakše kontrolira. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje i tijekom duge suše, a kasnije biljka sušu podnosi bolje od prevlaživanja. Gnojidba se obično ograničava na laganu proljetnu dozu, jer previše hranjivo tlo potiče mekši rast i skraćuje vijek busena. Nakon cvatnje cvjetne stabljike mogu se odrezati radi urednijeg izgleda i poticanja daljnjeg cvjetanja, a lisna rozeta ostavlja se bez reza. U našim uvjetima uz dobru drenažu otporna je na mraz do približno -28 °C, a problem je češće zimska vlaga nego niska temperatura. Sadi se od ožujka do listopada dok tlo nije smrznuto, najbolje u proljeće ili početkom jeseni. Biljke se sade na razmak od približno 25 cm, okvirno 16–20 kom. po m². Bolesti i štetnici pojavljuju se tek povremeno, a glavni je rizik zarastanje korovom u prvim sezonama, zato se pokazao korisnim mineralni malč od sitnog šljunka.

Autor: Nikol | Revizija: 8.1. 2026