Perzijska parocija Parrotia persica

Detaljan opis proizvoda

Perzijska parocija - stablo je podrijetlom iz Azije, točnije iz područja na podnožju planina sjevernog Irana i Azerbajdžana. U tim krajevima perzijska parocija često raste u mješovitim šumama. Cvjeta od veljače do ožujka, još prije nego što počne listati. Njezini cvjetovi podsjećaju na crvene do vinskocrvene kitice, slične onima u hamamelisa. Kao grm može narasti do visine od 5 metara, a kao manje stablo i do 10 metara. Krošnja je široko raširena. Kora je smeđesive boje i uglavnom se ljušti u većim pločama, ostavljajući mrlje koje postupno tamne. U starijih primjeraka ta je pojava vrlo dekorativna. Listovi su listopadni, naizmjenični, tupog i zaobljenog oblika te dosežu duljinu od 5 do 20 cm. Prilično su čvrsti i kožasti, lijepe zelene i sjajne površine. Rano listaju i dugo ostaju na granama. U jesen se njihove boje mijenjaju u prekrasne nijanse crvene, žute i narančaste te prelaze sve do zlatnih i vatrenocrvenih tonova. Perzijska parocija omiljena je kao soliterno stablo u vrtu i odlično se slaže u kombinaciji s četinjačama. Prikladna je i za oblikovanje gustih živica koje vrtu daju elegantan i osobit izgled.

Perzijska parocija latinski Parrotia persica, stablo je podrijetlom iz Azije, točnije iz područja na podnožju planina sjevernog Irana i Azerbajdžana. U tim krajevima perzijska parocija često raste u mješovitim šumama. Cvjeta od veljače do ožujka, još prije nego što počne listati. Njezini cvjetovi podsjećaju na crvene do vinskocrvene kitice, slične onima u hamamelisa. Kao grm može narasti do visine od 5 m, a kao manje stablo i do 10 m. Višedebalna je i ima široko raširenu krošnju. Kora je smeđesive boje i uglavnom se ljušti u većim pločama, ostavljajući mrlje koje postupno tamne. Listovi su listopadni, naizmjenični, tupog i zaobljenog oblika te dosežu duljinu od 5 do 20 cm. Prilično su čvrsti i kožasti, lijepe zelene i sjajne površine. Rano listaju i dugo ostaju na granama. U jesen se njihove boje mijenjaju u prekrasne nijanse crvene, žute i narančaste te prelaze sve do zlatnih i vatrenocrvenih tonova. Perzijska parocija dobro podnosi suša tla, može uspijevati i na siromašnijim tlima i voli sunčane položaje, no podnosi i polusjenu. Što se tiče tla, nema velikih zahtjeva za kvalitetom. Dobro se prilagodila neutralnim, blago kiselim i lužnatim tlima. Odlično podnosi rez, ali ga ne zahtijeva često jer prirodno raste i razvija se u pravilan oblik. Omiljena je kao soliterno stablo u vrtu i odlično se slaže u kombinaciji s četinjačama. Prikladna je i za oblikovanje gustih živica koje vrtu daju elegantan i osobit izgled.

Uzgoj:  Za uzgoj je prikladan sunčan i polusjenovit položaj, a na sušnim i vjetrovitim mjestima bolje odgovaraju lagana zasjena i zavjetrina. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom tlu s većim udjelom humusa, koje zadržava ujednačenu vlagu, bez dugotrajnog prevlaživanja. Pokazala se prikladnom blago kisela do neutralna reakcija tla, okvirno pH 5,5–7,0. Nakon sadnje preporučuje se malčiranje korom ili kompostom od lišća te redovito zalijevanje u prve 2–3 godine, a kasnije stablo bolje podnosi i kraću sušu. Za intenzivne jesenske boje važna je stalna vlaga ljeti i početkom jeseni. Gnojidba se obično provodi kompostom u proljeće ili uravnoteženim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke. Rez obično nije potreban, a eventualne korekcije oblika provode se nakon cvatnje ili ljeti. Otpornost na mraz navodi se oko -26 do -29 °C, a mladim biljkama pogoduju zaštita korijena malčem i položaj izvan mraznih udolina. Drvenasta biljka zdravstveno je pouzdana, povremeno se na mladim izbojima mogu pojaviti lisne uši ili pjegavost lišća tijekom dugotrajno vlažnog ljeta. Sadnja biljaka u kontejneru prikladna je od ožujka do studenoga. Pri sadnji u drvored obično se odabire razmak sadnje od približno 2–3 m, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Nikol | Revizija: 15.12.2025