Perzijska parocija 'Vanessa' Parrotia persica 'Vanessa'

Detaljan opis proizvoda

Perzijska parocija 'Vanessa' - manje listopadno stablo elegantne ovalne krošnje koje u zrelosti doseže visinu od otprilike 7–10 m i širinu oko 3 m. Odlikuje se vitkijim, uspravnim rastom zahvaljujući kojem je prikladna i za manje vrtne prostore. Deblo je svijetlosivo, nepravilno prošarano purpurnosmeđim tonovima, a kora se postupno ljušti u dekorativnim pločama, što stablu daje izrazitu ukrasnu vrijednost osobito zimi. U vrt unosi nekoliko vrijednih estetskih obilježja. U proljeće privlači pogled brončano do vinskocrveno obojenim sjajnim listovima koji tijekom ljeta prelaze u zasićenu zelenu boju. U jesen se stablo pretvara u upečatljivu dominantu zahvaljujući iznimno šarenom obojenju lišća u nijansama žute, narančaste i crvene. Već zimi ili vrlo rano u proljeće pojavljuju se sitni crveni cvjetovi promjera oko 2 cm koji se otvaraju još prije listanja. Nakon cvatnje razvijaju se neupadljivi, oko 1 cm dugi, klasasti plodovi smeđe boje. Biljka ima nježan, uglavnom plići korijenov sustav. Riječ je o vrlo dražesnom, dugovječnom i iznimno privlačnom stablu koje najljepše dolazi do izražaja kao soliter.

Perzijska parocija latinski Parrotia persica, stablo je podrijetlom iz Azije, točnije iz područja podno planina sjevernog Irana i Azerbajdžana. U tim krajevima perzijska parocija česta je u mješovitim šumama. Cvjeta u veljači i ožujku, još prije nego što počne listati. Cvjetovi podsjećaju na crvene do vinskocrvene rese, slične onima kod hamamelisa. Kao grm može narasti do 5 m visine, a kao manje stablo i do 10 m. Višedebla je i ima široko razgranatu krošnju. Kora je smeđesive boje i uglavnom se odvaja u većim pločama, ostavljajući za sobom mrlje koje postupno tamne. Listovi su listopadni, naizmjenični, tupog i zaobljenog oblika te dosežu duljinu od 5 do 20 cm. Prilično su čvrsti i kožasti, lijepe zelene, sjajne površine. Rano listaju i dugo se zadržavaju na granama. U jesen im boje prelaze u prekrasne nijanse crvene, žute i narančaste sve do zlatnih i vatrenocrvenih tonova. Perzijska parocija dobro podnosi suša tla, može uspijevati i na siromašnijim tlima i voli sunčane položaje, no podnosi i polusjenu. Što se tiče tla, nije previše zahtjevna u pogledu kvalitete. Dobro se prilagodila neutralnim, blago kiselim i lužnatim tlima. Izvrsno podnosi rez, no ne zahtijeva ga često jer prirodno raste i razvija se u pravilan oblik. Omiljena je kao soliterno stablo u vrtu i izvrsno se slaže s četinjačama. Prikladna je i za oblikovanje gustih živica koje vrtu daju elegantan i osebujan izgled.

Uzgoj: Za uzgoj je prikladan sunčan i polusjenovit položaj, a na suhim i vjetrovitim mjestima bolje odgovaraju lagana zasjena i zavjetrina. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom tlu s većim udjelom humusa koje ravnomjerno zadržava vlagu, bez dugotrajnog prevlaživanja. Pokazala se blago kisela do neutralna reakcija tla, orijentacijski pH 5,5–7,0. Nakon sadnje preporučuju se malčiranje korom ili lisnim kompostom i redovito zalijevanje u prve 2–3 godine, a kasnije stablo bolje podnosi i kraću sušu. Za intenzivne jesenske boje važna je stalna vlaga ljeti i početkom jeseni. Gnojidba se obično provodi kompostom u proljeće ili uravnoteženim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke. Rez obično nije potreban, a eventualne korekcije oblika provode se nakon cvatnje ili ljeti. Otpornost na mraz kod ovog kultivara navodi se oko -26 do -29 °C, a mladim biljkama godi zaštita korijena malčem i položaj izvan mraznih udolina. Drvenasta biljka zdravstveno je pouzdana, povremeno se mogu pojaviti lisne uši na mladim izbojima ili pjegavost lišća tijekom dugotrajno vlažnog ljeta. Sadnja biljaka u kontejneru moguća je od ožujka do studenoga. Pri sadnji u drvored obično se bira razmak sadnje od otprilike 2–3 m, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Lucie | Revizija: 16.12. 2025