Perzijska parocija 'Golden Bell Tower' Parrotia persica 'Golden Bell Tower'

Detaljan opis proizvoda

Perzijska parocija 'Golden Bell Tower' - selekcionirani kultivar koji se ističe uskim stupastim do čempresolikim rastom i elegantnim habitusom koji zadržava i s godinama, što ga čini prikladnim rješenjem za vrtove s ograničenim prostorom ili kao vertikalni naglasak u krajobraznim nasadima. Ovo listopadno stablo obično doseže visinu od oko 6 – 8 metara i širinu od približno 2 – 3,5 metra, s ravnomjerno raspoređenim granama. U proljeće, obično od kraja veljače do ožujka, prije listanja razvija sitne, neupadljive cvjetove s izraženim crvenim prašnicima koji djeluju dekorativno u hladnijem razdoblju. Nakon cvatnje razvijaju se zeleni listovi koji tijekom vegetacije pružaju ugodan ljetni ukras, a u jesen prolaze intenzivnu promjenu u tople tonove jarke zlatnožute, narančaste do crvene boje, čime vrtu daju izraženu jesensku privlačnost. Na starijim primjercima vidljiva je i dekorativna kora koja se blago ljušti i unosi zanimljivu teksturu. Ističe se otpornošću na većinu uobičajenih bolesti i štetnika. U vrtu se koristi kao soliterno stablo, izražen vertikalni element na gredicama ili u drvoredima, kao i u gradskim nasadima s ograničenim prostorom, gdje jesenske boje i proljetni cvjetovi donose sezonske kontraste. Potpuno je otporna na mraz do -30 °C.

Perzijska parocija latinski Parrotia persica, stablo je podrijetlom iz Azije, točnije iz područja podno planina sjevernog Irana i Azerbajdžana. U tim krajevima perzijska parocija česta je u mješovitim šumama. Cvjeta od veljače do ožujka, prije nego što počne listati. Cvjetovi podsjećaju na crvene do vinskocrvene kitice, slične onima u hamamelisa. Kao grm može narasti do 5 m visine, a kao manje stablo i do 10 m. Višedebla je i ima široko razgranatu krošnju. Kora je smeđesive boje i uglavnom se ljušti u većim pločama, ostavljajući za sobom mrlje koje postupno tamne. Listovi su listopadni, naizmjenični, tupog i zaobljenog oblika te dosežu duljinu od 5 do 20 cm. Prilično su čvrsti i kožasti, lijepe zelene, sjajne površine. Rano listaju i dugo ostaju na granama. U jesen im se boje mijenjaju u prekrasne nijanse crvene, žute i narančaste te prelaze sve do zlatnih i vatrenocrvenih tonova. Perzijska parocija dobro podnosi suša tla, može uspijevati i na siromašnijim tlima i voli sunčane položaje, no podnosi i polusjenu. Što se tiče tla, nije previše zahtjevna u pogledu kvalitete. Dobro se prilagodila neutralnim, blago kiselim i lužnatim tlima. Izvrsno podnosi rez, ali ga ne zahtijeva često jer prirodno raste i razvija se u pravilan oblik. Omiljena je kao soliterno stablo u vrtu i odlično se slaže s četinjačama. Prikladna je i za oblikovanje gustih živica koje vrtu daju elegantan izgled i osobnost.

Uzgoj: Za uzgoj je prikladan sunčan i polusjenovit položaj, a na sušnim i vjetrovitim mjestima bolje odgovaraju lagano zasjenjenje i zavjetrina. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom tlu s većim udjelom humusa koje ravnomjerno zadržava vlagu, bez dugotrajnog prevlaživanja. Reakcija tla pokazala se najboljom blago kisela do neutralna, orijentacijski pH 5,5–7,0. Nakon sadnje preporučuje se malčiranje korom ili kompostom od lišća te redovito zalijevanje u prve 2–3 godine, a kasnije stablo bolje podnosi i kraću sušu. Za intenzivne jesenske boje važna je stalna vlaga ljeti i početkom jeseni. Gnojidba se obično provodi kompostom u proljeće ili uravnoteženim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke. Rez obično nije potreban, a eventualne korekcije oblika provode se nakon cvatnje ili ljeti. Otpornost na mraz za ovaj kultivar navodi se oko -26 do -29 °C, a mlade biljke dobro prihvaćaju zaštitu korijena malčem i položaj izvan mraznih udolina. Drvenasta biljka zdravstveno je pouzdana, povremeno se na mladim izbojima mogu pojaviti lisne uši ili pjegavost lišća tijekom dugotrajno vlažnog ljeta. Sadnja biljaka u kontejneru moguća je od ožujka do studenog. Pri sadnji u drvored obično se odabire razmak sadnje od približno 2–3 m, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Lucie | Revizija: 16.12. 2025