Perzijska parocija 'Burgundy' Parrotia persica 'Burgundy'

Detaljan opis proizvoda

Perzijska parocija 'Burgundy' - neobično šareno i strukturno zanimljivo stablo koje postaje pravi kralj jesenskog vrta. Ovaj kultivar, poznat i kao perzijsko željezno drvo, raste kao listopadan, srednje velik grm ili višedebleno stablo koje u našim uvjetima doseže visinu od 3 do 5 metara. Habitus mu je u mladosti uspravan, a kasnije se razvija u široku krošnju s blago povijenim bočnim granama. Najveća prednost ovog kultivara je promjenjivost lišća. Listovi se otvaraju rano u proljeće u intenzivnim vinskopurpurnim nijansama, znatno izraženijim nego kod osnovne vrste. Tijekom ljeta boja prelazi u tamnozelenu s vinskim rubom, a dolaskom jeseni, tijekom listopada i studenoga, razigra se u nevjerojatnoj paleti od vatreno narančaste do blistavo crvene. Još prije listanja, obično u veljači i ožujku, na golim se granama pojavljuju sitni, ali vrlo zanimljivi cvjetovi u obliku jarkocrvenih prašnika koji podsjećaju na male kistove. Plodovi su neupadljivi drvenasti tobolci koji dozrijevaju u jesen, ali nisu jestivi. Biljka je poznata po otpornosti i dugovječnosti. Potpuno je otporna na mraz do -25 °C te izvrsno podnosi sušu i gradsko onečišćenje. S godinama se na deblima pojavljuje još jedan ukrasni element – kora koja se ljušti u raznim nijansama sive i smeđe, stvarajući privlačan mozaik sličan onome kod platane. Zahvaljujući srednjem rastu idealan je soliter za srednje velike vrtove, gdje svojom dinamikom boja osigurava prizor u svakom godišnjem dobu.

Perzijska parocija latinski Parrotia persica, stablo je podrijetlom iz Azije, točnije s područja podnožja planina sjevernog Irana i Azerbajdžana. U tim krajevima perzijska parocija uobičajeno raste u mješovitim šumama. Cvjeta od veljače do ožujka, još prije listanja. Cvjetovi podsjećaju na crvene do vinske rese, slične onima kod hamamelisa. Kao grm može narasti do 5 m visine, a kao manje stablo i do 10 m. Višedeblena je i ima široko rasprostrtu krošnju. Kora je smeđesive boje i uglavnom se odvaja u većim pločama, ostavljajući mrlje koje postupno tamne. Listovi su listopadni, naizmjenični, tupog i zaobljenog oblika te dosežu duljinu od 5 do 20 cm. Prilično su čvrsti i kožasti, lijepe zelene, sjajne površine. Rano listaju i dugo ostaju na granama. U jesen im se boje mijenjaju u prekrasne nijanse crvene, žute i narančaste te prelaze sve do zlatno-vatreno crvenih tonova. Perzijska parocija dobro podnosi suša tla, uspijeva i na siromašnijim tlima i voli sunčane položaje, no podnosi i polusjenu. Što se tla tiče, nema velikih zahtjeva u pogledu kvalitete. Dobro se prilagodila neutralnim, blago kiselim i vapnenastim tlima. Odlično podnosi rez, ali ga ne treba često jer prirodno raste i razvija se u pravilan oblik. Omiljena je kao soliter u vrtu i lijepo se slaže s četinjačama. Prikladna je i za guste živice koje vrtu daju elegantan i osobit izgled.

Uzgoj: Za uzgoj je prikladan sunčan ili polusjenovit položaj, a na sušnim i vjetrovitim mjestima bolje odgovara lagana zasjena i zavjetrina. Biljka najbolje uspijeva u dubljem, propusnom tlu s većim udjelom humusa koje ravnomjerno zadržava vlagu, bez dugotrajnog prevlaživanja. Pokazala se prikladnom blago kisela do neutralna reakcija tla, okvirno pH 5,5–7,0. Nakon sadnje preporučuje se malčiranje korom ili lišćem te redovito zalijevanje u prve 2–3 godine, a kasnije stablo bolje podnosi i kraću sušu. Za intenzivne jesenske boje važna je stalna vlaga ljeti i početkom jeseni. Gnojidba se obično provodi kompostom u proljeće ili uravnoteženim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke. Rez obično nije potreban, a eventualne korekcije oblika provode se nakon cvatnje ili ljeti. Otpornost kultivara na mraz navodi se oko -26 do -29 °C, a mlade biljke dobro prihvaćaju zaštitu korijena malčem i položaj izvan mraznih udolina. Drvenasta biljka zdravstveno je pouzdana, povremeno se na mladim izbojima mogu pojaviti lisne uši ili pjegavost lišća tijekom dugotrajno vlažnog ljeta. Sadnja biljaka u kontejneru preporučuje se od ožujka do studenoga. Pri sadnji u drvoredu obično se odabire razmak sadnje od približno 2–3 m, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Kamila | Revizija: 19. 2. 2026