Perzijska parocija 'Bella' Parrotia persica 'Bella'

Detaljan opis proizvoda

Perzijska parocija 'Bella' - listopadni je viši grm do manjeg stabla koji, ovisno o uvjetima uzgoja, doseže visinu od približno 4–10 m. Oblikuje ovalnu, blago poluotvorenu krošnju pravilnog i uravnoteženog habitusa, zahvaljujući kojemu cijele godine djeluje prozračno i elegantno. Najveću ukrasnu vrijednost ima ujesen, kada se lišće boji u tamnocrvene do ljubičastocrvene nijanse, izražajne i vrlo dekorativne. Mladi listovi pri listanju su zasićene tamnoljubičaste boje, a tijekom vegetacije postupno postaju zasićeno zeleni. Biljka uz to razvija nove listove i tijekom ljeta, pa nastaje zanimljiv kontrast i stablo istodobno nosi lišće dviju boja. Listovi su ovalni do obrnuto jajoliki, sjajni, dugi približno 7–10 cm i ostavljaju dojam zdravlja i čvrstoće. Od veljače do ožujka pojavljuju se neugledni, ali dekorativni crveni cvjetovi koji oživljavaju biljku još prije potpunog olistavanja. Nakon cvatnje razvijaju se sitni klasasti tobolci dugi oko 1 cm. Kod starijih primjeraka vidljivo je atraktivno ljuštenje sivoljubičaste kore, koje drvenastoj biljci daje dodatni ukrasni učinak. Najbolje dolazi do izražaja posađena kao soliter u vrtu ili parku, gdje može u potpunosti pokazati svoj oblik, boju lišća i cjelokupni izgled.

Perzijska parocija, latinski Parrotia persica, stablo je podrijetlom iz Azije, točnije iz područja podno planina sjevernog Irana i Azerbajdžana. U tim krajevima perzijska parocija česta je u mješovitim šumama. Cvjeta od veljače do ožujka, još prije listanja. Njezini cvjetovi podsjećaju na crvene do vinskocrvene kićanke, slične onima kod hamamelisa. Kao grm može narasti do 5 m, a kao manje stablo i do 10 m. Višedebalna je i ima široko rasprostrtu krošnju. Kora je smeđesive boje i uglavnom se odvaja u većim pločama, ostavljajući mrlje koje s vremenom tamne. Listovi su listopadni, naizmjenični, tupog i zaobljenog oblika te dosežu duljinu od 5 do 20 cm. Prilično su kruti i kožasti, lijepe zelene, sjajne površine. Rano listaju i dugo se zadržavaju na granama. Ujesen se njihova boja mijenja u prekrasne nijanse crvene, žute i narančaste, sve do zlatnih i vatrenocrvenih tonova. Perzijska parocija dobro podnosi suša tla, može uspijevati i na siromašnijim tlima i voli sunčane položaje, no podnosi i polusjenu. Nije osobito zahtjevna u pogledu kvalitete tla. Dobro se prilagodila neutralnim, blago kiselim i lužnatim tlima. Odlično podnosi rez, ali ga ne zahtijeva često jer prirodno raste i razvija se u pravilan oblik. Omiljena je kao soliterno stablo u vrtu i lijepo se slaže s četinjačama. Prikladna je i za guste živice koje vrtu daju elegantan i osebujan izgled.

Uzgoj: Za uzgoj je prikladan sunčan i polusjenovit položaj, a na sušnim i vjetrovitim mjestima bolje je lagano zasjenjenje i zavjetrina. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom tlu s većim udjelom humusa, koje ravnomjerno zadržava vlagu, bez dugotrajnog prevlaživanja. Pogoduje blago kiselo do neutralno tlo, okvirno pH 5,5–7,0. Nakon sadnje preporučuje se malčiranje korom ili kompostiranim lišćem te redovito zalijevanje prve 2–3 godine, a kasnije stablo bolje podnosi i kraću sušu. Za intenzivne jesenske boje važna je ujednačena vlaga ljeti i početkom jeseni. Gnojidba se obično provodi kompostom u proljeće ili uravnoteženim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke. Rez obično nije potreban, a eventualne korekcije oblika provode se nakon cvatnje ili ljeti. Otpornost kultivara na mraz navodi se oko -26 do -29 °C, a mladim biljkama godi zaštita korijena malčem i položaj izvan mraznih udolina. Drvenasta biljka zdravstveno je pouzdana, a povremeno se mogu pojaviti lisne uši na mladim izbojima ili pjegavost lišća tijekom dugotrajno vlažnog ljeta. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog. Pri sadnji u drvored obično se odabire razmak sadnje od približno 2–3 m, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Lucie | Revizija: 16.12. 2025