Pernati karanfil 'Munot' - Dianthus plumarius 'Munot' Dianthus plumarius 'Munot'

Detaljan opis proizvoda

Pernati karanfil 'Munot' - zimzelena trajnica s kamenitih, često vapnenastih padina Europe, gdje opstaje u plitkom tlu s brzim otjecanjem vode. Kultivar 'Munot' ističe se zasićenom bojom cvjetova, a pritom zadržava tipičnu skromnost vrste: oblikuje gust, nizak jastuk uskih, sivozelenih listova, u vrijeme cvatnje obično visok 20–30 cm i širok približno 30–40 cm. Od svibnja do srpnja nosi resaste cvjetove u karminskocrvenim tonovima, često s nešto tamnijim središtem, promjera oko 4–5 cm. Miris je izrazito na klinčić, a najbolje se osjeća za toplih dana. Uklanjanjem ocvalih stabljika cvatnja se produljuje, a u dobroj kondiciji može se slabije ponoviti u kolovozu. Biljka je prikladna za kamenjare, suhozide, šljunčane gredice i kao nizak rub nasada trajnica. Zasićena crvena boja lijepo se slaže sa sivolisnim biljem poput lavande, pelina ili santoline, a dobro je u kontrastu i s bijelim kultivarima karanfila. Razmak sadnje od 25–35 cm odgovara otprilike 8–11 biljaka po m².

Uzgoj: U našim uvjetima najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toplom mikroklimatu uz zidić ili na blagoj padini, gdje se biljka nakon kiše brzo osuši. Prikladno je lagano, pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo s dobrom drenažom, a kod vrsta za kamenjare s većim udjelom kamene drobine. Preporučeni pH obično se kreće približno od 6,8 do 8,2. Nakon ukorjenjivanja zalijevanje je umjereno, a supstrat se između dva zalijevanja ostavlja da se prosuši jer prevlaživanje potiče trulež korijenova vrata. Gnojidba je štedljiva, u proljeće uglavnom dostaje mala doza uravnoteženog gnojiva. Ocvale stabljike se uklanjaju, a nakon glavne cvatnje biljka se često lagano podreže kako bi se zgusnula. Prikladniji je mineralni malč, primjerice sitan šljunak, jer organski malčevi zadržavaju vodu. U posudi se pokazao dobrim propusni supstrat s dodatkom drobine i drenažni sloj, a zimi zaštićen položaj kako posuda ne bi stajala u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenog, a u hladnijim položajima prednost se daje proljeću. Otpornost na mraz kod otpornih vrsta trajnica kreće se približno od -20 do -34 °C, a presudna je obično zimska vlaga. Početnicima se preporučuje povišeno stanište, zalijevanje uz korijen i prozračan razmak sadnje od 20–30 cm, kod širih busena 30–40 cm, što ovisno o kultivaru odgovara otprilike 10–25 biljaka po m². Nakon ukorjenjivanja karanfili su otporni na sušu, no pri dugotrajnom stresu slabije zameću pupoljke. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti, od štetnika lisne uši i tripsi, a u suši i crveni pauci.

Autor: Kristýna | Revizija: 20.01. 2026