Penstemon igličastog lišća 'Mersea Yellow' - Penstemon pinifolius 'Mersea Yellow' Penstemon pinifolius 'Mersea Yellow'

Detaljan opis proizvoda

Penstemon igličastog lišća 'Mersea Yellow' - trajnica koja potječe s jugozapada Sjeverne Amerike, osobito iz viših, kamenitih područja jugoistočne Arizone i susjednog Novog Meksika, gdje raste na šljunčanim padinama i stjenovitim izdancima s brzim otjecanjem vode. Kultivar 'Mersea Yellow' žuto je cvjetajući izbor, opisan kao sport pronađen u Engleskoj, a bojom se razlikuje od tipične vrste s narančastocrvenim cvjetovima. U vrtu tvori nizak polugrm s postupno odrvenjelom osnovom i gustim busenima nježnih, igličastih listova dugih otprilike 1–2 cm, zasićeno zelenih, zimzelenih do poluzimzelenih ovisno o tijeku zime. Od lipnja do kolovoza na vrhovima izboja otvaraju se uski cjevasti cvjetovi limunastožute do maslačastožute nijanse u rijetkim vršnim grozdovima. Obično doseže 20–30 cm visine i širi se na 30–40 cm, pa djeluje kao kompaktan jastučić sa svijetlim ljetnim naglaskom. Cvjetovi pružaju nektar i pelud te privlače pčele i bumbare, a trnovi se ne razvijaju. Primjenu nalazi u kamenjaru, u šljunčanim i sušoljubivim nasadima, na gornjim rubovima zidića i u posudama, gdje i izvan cvatnje stvara nježnu „igličastu“ teksturu. U kompoziciji se slaže s lavandom, mačjom metvicom, majčinom dušicom, žednjacima i niskim travama.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce i toplo, zaštićeno mjesto na kojem tlo zimi ne ostaje dugotrajno mokro. Najprikladniji je propusni pjeskovito-ilovasti do šljunčani supstrat s dobrom drenažom, pH otprilike od 6,5 do 7,8, a često dobro uspijeva i na blago vapnenastoj podlozi. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja, pri čemu je prevlaživanje rizičnije od kratkotrajne suše. Gnojidba je umjerena, prikladan je proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo s nižim udjelom dušika kako bi izboji ostali čvrsti i ne bi se izdužili. Nakon cvatnje nasadi se često zgušnjavaju laganim skraćivanjem izboja, dubok rez u staro drvo se izbjegava, a krajem zime uklanjaju se oštećeni dijelovi i ostavlja se dio zelenih izboja radi bržeg obrastanja. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada, na razmaku sadnje od 35–40 cm, što je otprilike 6–9 biljaka po m². Razvijene biljke u suhom, dobro dreniranom tlu obično podnose oko -20 °C, a u hladnijim područjima i kod svježe sadnje pokazala se korisnom lagana zaštita granama četinjača ili suhi mineralni malč koji zimi održava korijenov vrat prozračenim. U posudama je obično potrebna zimska zaštita korijenove grude i prije svega odvod suvišne vode, jer natopljen supstrat povećava rizik od izmrzavanja. Od bolesti se pri vlazi može pojaviti trulež korijena ili pepelnica, povremeno se na mladim izbojima javljaju lisne uši, a u toplim ljetima i crveni pauci.

Autor: Nikol | Revizija: 12.1. 2026