Pensilvanski javor Acer pensylvanicum

Detaljan opis proizvoda

Pensilvanski javor - vrlo atraktivna vrsta javora. U vrtovima se uzgaja kao manje stablo ili višedebleni soliter, obično visine 6–10 m i širine 4–6 m, a u vrlo dobrim uvjetima može narasti i do oko 12 m. Habitus je rastresit, široko uspravan do nepravilno raširen, s blago povijenim granama i glatkom zelenom do sivozelenom korom. Najupečatljivije obilježje su bijele okomite pruge na mladoj kori, koje podsjećaju na šaru zmijske kože. Listovi su nasuprotni, listopadni, široki i mekani, dugi 12–18 cm i približno jednako široki, s tri plitka režnja i fino pilastim rubom. Oblikom podsjećaju na guščje stopalo. Ljeti su listovi zasićeno zeleni, a u jesen se boje žuto, ponekad i žutonarančasto. U svibnju razvija viseće grozdove žutozelenih zvonastih cvjetova duge približno 10–15 cm. Cvjetovi su medonosni. Krilati dvostruki plodovi dozrijevaju od kolovoza do rujna. Vrsta se ističe u prirodnim vrtovima, parkovima, arboretumima i u sjenovitijim kompozicijama s papratima, hostama, rododendronima, drijenovima i hamamelisom.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju. Na punom suncu razvija kompaktnu krošnju, a u polusjeni podnosi nešto slabije osvjetljenje bez znatnog usporavanja rasta. Javor dobro uspijeva u ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima s dobrom drenažom i dovoljno organske tvari, ali dobro podnosi i teža ili siromašnija tla ako nisu dugotrajno prevlažna. Optimalna je blago kisela do lužnata reakcija tla, približno u rasponu pH 6–8, pa raste i u tlima s višim udjelom kalcija. Otpornost odraslih stabala na mraz kreće se otprilike do −29 °C, što omogućuje uzgoj i u većini viših položaja. Sadnice u kontejneru sade se od ožujka do studenog u nesmrznuto tlo. Nakon sadnje preporučuje se redovito zalijevanje u prvim godinama i malčiranje prostora ispod krošnje, koje smanjuje isparavanje i suzbija rast korova. Brzina rasta je srednja, a javor vrlo dobro podnosi oblikovanje rezom i održavajući rez, pa je prikladan i za slobodno rastuća stabla i za orezivane živice. Za živice se biljke obično sade na razmak sadnje od približno 0,4–0,6 m u redu, ovisno o željenoj visini i brzini sklapanja. Zahvaljujući čvrstom korijenovom sustavu podnosi vjetar, povremenu sušu i gradsko onečišćenje te je prikladan za sadnju uz prometnice, oko parkirališta i u industrijskim zonama. Eventualnu pojavu štetnika, primjerice lisnih uši ili gusjenica, i nekih gljivičnih bolesti u prirodnije oblikovanim nasadima često suzbijaju prirodni neprijatelji, osobito ptice i korisni kukci. Sve u svemu, riječ je o pouzdanom i dugovječnom stablu koje u vrtu pruža hlad, sklonište za životinje i prirodan izgled blizak našem krajoliku.

Autor: Nikol | Revizija: 29.6. 2026