Pavit 'Venosa Violacea' Clematis 'Venosa Violacea'

Detaljan opis proizvoda

Pavit 'Venosa Violacea' - povijesni kultivar talijanskog pavita, koji je u Francuskoj u 19. stoljeću uzgojio oplemenjivač Lemoine. Pripada skupini viticella, cijenjenoj zbog duge ljetne cvatnje i otpornosti. Tvori listopadnu, drvenastu penjačicu koja u srednjoeuropskim uvjetima doseže visinu od približno 2,5–3,5 m i širinu od 0,8–1 m. Izboji su tanji, savitljivi i lako se ovijaju oko potpora. Listovi su neparno perasti, s manjim jajolikim listićima srednje zelene boje. Cvjetovi su promjera oko 10–14 cm, a čini ih u pravilu šest eliptičnih lapova bijele osnove s upadljivim ljubičastim žilama koje se pružaju od sredine prema rubovima, dok sredinu krase ljubičasti do gotovo crni prašnici. Cvatnja traje od lipnja do rujna, često u valovima ovisno o vremenu, a uz dobru njegu prekriva veći dio duljine izboja. Pavit je privlačan pčelama i drugim oprašivačima koji tijekom ljeta koriste pelud i nektar. Primjenjuje se na rešetkama, ogradama, pergolama te u kombinaciji s većim grmovima ili ružama, gdje dvobojni cvjetovi stvaraju dekorativan kontrast. Pripada 3. skupini pavita, koja određuje način rezidbe.

Uzgoj: Paviti zahtijevaju sunčan do polusjenovit položaj s hladnijom, zasjenjenom zonom korijena. Vrhovi izboja napreduju na svjetlu, a korijenje bolje u polusjeni, zato se oko podnožja biljaka često sade niže trajnice ili se koristi malč. Tlo treba biti dublje, humusno, dobro propusno, bogato hranjivima i stalno umjereno vlažno. Prikladan pH kreće se oko 6–7. U teža glinasta tla preporučuje se dodati pijesak i kompost, a u laganim pjeskovitim tlima pomaže malč od kore. Biljke se sade približno 30–40 cm od potpore. Korijenov vrat obično se sadi malo ispod razine okolnog terena, što povećava otpornost i potiče razvoj novih izboja. Na jedan dužni metar potpore koriste se 1–2 biljke, ovisno o željenoj gustoći. U prvoj godini tlo se održava ravnomjerno vlažnim, kasnije pavit podnosi kratkotrajnu sušu, no dulje razdoblje bez vode ograničava cvatnju. U proljeće se dodaje kompost ili gnojivo za cvjetnice trajnice. Cvjeta na starijim i djelomično na novim izbojima. Otpornost zrelih biljaka na mraz kreće se približno do −25 °C, a mlade sadnice prije zime štite se nanošenjem pokošene trave ili granama četinjača kako ne bi promrznule. Pri dugotrajnoj vlazi biljka može patiti od venuća pavita, zato se preporučuju prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i umjerena gnojidba dušikom.

Autor: Kristýna | Revizija: 09.12.2025

Rezidba pavita:

1. skupina - čine je paviti koji cvjetaju otprilike od svibnja na kratkim mladicama koje izrastaju iz starog drva. Rezidba kod ove skupine nije nužna (eventualno samo kratko nakon cvatnje).

2. skupina - čine je paviti koji cvjetaju početkom ljeta. Cvjetovi se razvijaju tijekom svibnja i lipnja na prošlogodišnjim izbojima, a zatim se u manjoj mjeri pojavljuju još u kolovozu i rujnu. Rezidba treba biti blaga, oko 1,5 m iznad tla, a provodi se po povoljnom vremenu u razdoblju od studenoga do ožujka. Prije kretanja vegetacije uklanjaju se samo slabi i odumrli izboji.

3. skupina - čine je krupnocvjetni paviti koji cvjetaju ljeti. Kod njih je nužna svakogodišnja jaka rezidba. Kod mladih sadnica izboji se skraćuju na oko 0,2–0,4 m iznad tla, a starije se ostavljaju više, oko 0,3–0,5 m iznad tla. Rezidba se provodi po povoljnom vremenu u razdoblju od studenoga do početka ožujka, a najprikladnije je razdoblje kada pupovi već počinju bubriti.