Papirnata aralija 'Rex' Tetrapanax papyrifer 'Rex'

Detaljan opis proizvoda

Papirnata aralija 'Rex'  - arhitektonski kultivar nastao od vrste podrijetlom s Tajvana. U uzgoj je uveden zbog iznimno velikih listova i dobre otpornosti, a u europskim se zbirkama proširio ponajprije preko britanskih i nizozemskih rasadnika. Biljka oblikuje snop uspravnih, tek malo razgranatih izboja koji se s godinama pretvaraju u manje stablo ili visok grm. U toplim i dugim vegetacijskim sezonama može doseći otprilike 4–5 m i sličnu širinu, a u našim uvjetima, nakon promrzavanja, često ostaje niža, oko 2–4 m. Listovi su dlanasto režnjasti, široki 60–100 cm, na mladim dijelovima nježno smeđe pustenasti, ljeti zasićeno zeleni, a s naličja baršunasti. Cvat se pojavljuje uglavnom u toplim godinama i na starijim biljkama, od kasnog ljeta do jeseni nosi kremaste, vunaste gronje koje su medonosne, a zatim sitne crne plodove. Stabljike ove vrste tradicionalno su se koristile za izradu vlakana za takozvani rižin papir. U kompozicijama djeluje kao dominanta uz vodene elemente, ukrasne trave, bambuse, hoste ili velelisne trajnice, gdje dolazi do izražaja kontrast tekstura.

Uzgoj: U našim uvjetima kultivar se uzgaja na toplom, zaštićenom staništu, idealno uz južni ili zapadni zid, gdje je zimski vjetar slabiji. Odgovara mu puno sunce do polusjena te humusno, dobro rahlo tlo stalne vlažnosti, blago kiselo do neutralno, otprilike pH 5,5–7. Važna je drenaža jer je zimsko prevlaživanje rizičnije od kratkotrajnog mraza. Korijenje je uz dobro ukorjenjivanje otporno na mraz otprilike do -23 do -24 °C, no nadzemni dijelovi često promrzavaju već oko -10 °C, nakon čega biljka u proljeće ponovno tjera iz korijena. Preporučuje se deblji sloj zimskog malča, a odumrle stabljike ostavljaju se do proljeća kao prirodna zaštita središta biljke. Zalijevanje treba biti redovito, osobito ljeti, a nedostatak vode očituje se klonulim lišćem. Proljetna gnojidba organskim gnojivom potiče brz prirast. Rez se uglavnom ograničava na uklanjanje promrzlih dijelova. Kultivar može razvijati korijenske izdanke koji se u manjim vrtovima postupno uklanjaju. Pri sadnji kao soliter ostavlja se razmak od otprilike 2,5–3 m do drugih drvenastih biljaka kako bi se listovi mogli potpuno razviti. Za uzgoj u posudi bira se zapremina od najmanje 40–60 l, a prezimljavanje se tada odvija u svijetlom, hladnom prostoru bez jakih mrazova. Od štetnika se povremeno javljaju lisne uši na mladim izbojima, a inače je kultivar uz uravnoteženu vlažnost prilično otporan. Veliki se listovi na vjetru lako kidaju, zato je zaštićena zavjetrina od velike važnosti.

Autor: Kristýna | Revizija: 21.02. 2026