Pajasmin 'Snowbelle' Philadelphus 'Snowbelle'

Detaljan opis proizvoda

Pajasmin 'Snowbelle' - listopadan kultivar pajasmina koji je nastao u Kanadi i u vrtovima je stekao popularnost ponajprije zahvaljujući kompaktnom rastu i iznimno obilnoj cvatnji. Uzgojio ga je Donald R. Sampson u Ottawi, a na tržište je uveden u prvoj polovici 60-ih godina 20. stoljeća. Ubraja se među kultivare prikladne prije svega za manje vrtove, gdje pruža jednak učinak kao i snažniji pajasmini, ali na znatno manjem prostoru. U zrelosti doseže visinu od približno 1,2 do 1,5 m i širinu od oko 1 do 1,3 m. Krošnja je gusta, pravilno razgranata i čine je čvrsti uspravni izboji čiji se vrhovi s godinama blago povijaju. Listovi su jajasto kopljasti, zasićeno zeleni, sitno nazubljeni i tvore svježu pozadinu mnoštvu cvjetova. U jesen poprimaju svijetložute tonove, no glavna ukrasna vrijednost ostaje ponajprije obilna ljetna cvatnja. Tijekom lipnja do početka srpnja na prošlogodišnjim izbojima pojavljuju se gusti grozdići punih snježnobijelih cvjetova promjera približno 4 do 6 cm. Njihov je broj toliko velik da u punoj cvatnji prekrivaju velik dio lišća. Cvjetovi šire izrazit slatkast miris koji podsjeća na cvjetove naranče, zbog čega se pajasmin često naziva lažnim jasminom. Miris je najintenzivniji za toplih sunčanih dana i večeri, kada se ugodno širi prema terasi ili mjestu za odmor. Cvjetovi su ujedno izvor peluda i nektara za pčele, bumbare i druge kukce oprašivače.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju, u blagoj zavjetrini, ali i na otvorenijim mjestima. Odgovara mu obično vrtno tlo, poželjno ilovasto, propusno i umjereno vlažno, blago kiselog do neutralnog pH. U težim, prevlažnim tlima preporučuje se poboljšanje strukture pijeskom i kompostom te izrada lagane drenaže. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i tijekom dulje suše, a stariji grmovi podnose kratkotrajnu sušu. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili sporodjelujućim gnojivom za cvatuće grmlje. Sadnja je moguća tijekom cijele sezone, a u skupinama grmlja primjenjuje se razmak sadnje od oko 1–1,2 m. Nakon cvatnje provodi se rez prorjeđivanja pri kojem se dio najstarijih izboja uklanja sve do osnove, čime se potiče stvaranje mladog cvatućeg drva. Odrasle biljke podnose pad temperature do približno −25 °C, a mlade grmove preporučuje se zaštititi malčem u zoni korijena. Bolesti i štetnici pojavljuju se rijetko, a grm najbolje uspijeva u tlu koje nije prevlažno i na prozračnom položaju.

Autor: Jana | Revizija: 29.07. 2026