Ovijajuća kozja krv 'Serotina' Lonicera periclymenum 'Serotina'

Detaljan opis proizvoda

Ovijajuća kozja krv 'Serotina' - tradicionalni mirisni kultivar europske kozje krvi s dugom ljetnom cvatnjom i izrazito dvobojnim cvjetovima. Osnovna vrsta Lonicera periclymenum potječe iz Europe, sjeverne Afrike i jugozapadne Azije, gdje raste na šumskim rubovima, u šikarama, živicama i svijetlim sastojinama s humusnim, umjereno vlažnim tlom. Kultivar 'Serotina', poznat i kao kasna nizozemska kozja krv, razvija se kao ovijajuća listopadna, a u blagim zimama djelomično zimzelena drvenasta biljka s dugim izbojima. U zrelosti doseže otprilike 4–6 m visine i 1,5–3 m širine, ovisno o potpori, rezu i plodnosti tla. Listovi su nasuprotni, jajasti do eliptični, zeleni do modrozeleni. Cvjetovi su cjevasti do dvousnati, skupljeni u vršne skupine, izvana purpurnocrveni do boje vina, iznutra krem-žuti. Pri otvaranju djeluju kontrastno, a kasnije sve više prevladavaju svjetliji tonovi. Cvatnja najčešće traje od lipnja do rujna, a po povoljnom vremenu cvjetovi se mogu pojavljivati i dulje. Miris je izražen, najjači navečer i za toplih dana, kada privlači leptire, noćne leptire, pčele i bumbare. Nakon cvatnje mogu se razviti sjajne crvene bobe koje su dekorativne i privlače ptice. Plodovi nisu namijenjeni jelu. Kultivar je prikladan za pergole, rešetke, ograde, lukove, zidiće, romantične prolaze i prirodne zaklone. Lijepo se slaže s ružama penjačicama, klematisima, zimzelenim grmovima, kukurijecima, iglicama (ukrasnim geranijima), heuherama i nižim grmovima koji mogu zasjeniti korijenski dio.

Uzgoj: Preporučuje se položaj od punog sunca do polusjene, idealno tamo gdje korijenski dio ima hladnije, blago zasjenjeno mjesto, a gornji dio izboja dovoljno svjetla. Sadnice ovijajuće kozje krvi u kontejnerima nakon sadnje se dobro primaju i brzo obrastaju pripremljenu potporu. Tlo treba biti srednje teško, humusno, plodno, propusno i umjereno vlažno, slabo kisele do neutralne reakcije, otprilike u rasponu pH 6–7. Biljke u kontejnerima sade se od ožujka do listopada, uz potporu se bira razmak sadnje od oko 40–60 cm, a jedna penjačica prekriva dionicu od 1–2 m. Nakon sadnje prikladno je redovito zalijevanje bez prevlaživanja, starijim biljkama dovoljna je dodatna voda u sušnim razdobljima i malč od kore iznad korijenove grude. Otpornost dozrelih biljaka na mraz iznosi oko -20 °C, a u višim i vjetrovitim položajima pomaže zaštićenije stanište. Rez se provodi uglavnom nakon cvatnje, kada se uklanjaju prestari i promrzli izboji, a ostavljaju se mlađe mladice koje nose najviše cvjetova. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti lisne uši i pepelnica, a njihovu pojavu ograničavaju prozračan položaj, ujednačena vlaga i umjerena gnojidba kompostom ili gnojivom za cvatuće grmove. Pri sadnji dviju ili više biljaka jedne uz drugu za nekoliko godina nastaje gust mirisni zid koji pruža zaklon pticama i hlad za sjedenje.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.07. 2026