Oštra smreka 'Chevreloup' Picea asperata 'Chevreloup'

Detaljan opis proizvoda

Oštra smreka 'Chevreloup' - polupatuljasti zimzeleni kultivar oštre smreke. Izvorna vrsta potječe iz zapadne i središnje Kine. Ime kultivara upućuje na Chèvreloup u Francuskoj. Biljka oblikuje gust, uspravan, stožast do usko piramidalan habitus i raste sporo. U zrelosti obično doseže 1,5–2 m visine i 0,5–1 m širine, a ovisno o tlu i prostoru može ostati i niža. Iglice su kratke, krute, šiljaste, plavozelene do izrazito sivoplave, često blago spiralno uvijene oko izboja. Na starijim biljkama mogu se pojaviti valjkasti češeri, isprva zeleni, a pri dozrijevanju svijetlo do srednje smeđi. Kultivar 'Chevreloup' dolazi do izražaja kao soliter u manjem vrtu, kamenjaru, vrištini, šljunčanoj sadnji, većoj posudi te kao plava zimzelena točka u vrtnoj kompoziciji. Lijepo se slaže s niskim borovicama, patuljastim borovima, vrijeskom, crnjušama, vlasuljama, majčinom dušicom i žednjacima. Iglice su bodljikave, biljka nije jestiva, a kada se protrlja, može imati blag smolast miris.

Uzgoj: Najbolje joj odgovara položaj na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus od iglica četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažuje kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajni sušni periodi dovode do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlaga i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026