Orostahis - Orostachys spinosa Orostachys spinosa

Detaljan opis proizvoda

Orostahis - vrlo nezahtjevna kamenjarka. Botanički se najčešće navodi kao Orostachys spinosa i pripada sukulentnim trajnicama iz porodice tustikovki. Kao Cotyledon spinosa opisao ju je C. Linné 1753. godine, a kasnije je premještena u rod Orostachys. U prirodi raste na sunčanim, vjetrovitim staništima od istočne Europe i južnog Urala preko Sibira do Mongolije, sjeverne Kine i Koreje, najčešće na šljunčanim naplavinama, izdancima stijena i u suhim stepama. Oblikuje niske, jastučasto zbijene rozete s dvije vrste listova. Zimski pup obično je čvrsto stisnut, dok su ljetni listovi mesnati, sivozeleni do srebrnastoplavi i završavaju bjelkastim hrskavičastim bodljastim vrhom. Pojedinačna rozeta obično doseže 5–10 cm visine i 6–10 cm širine. Kod zrelih biljaka ljeti se pojavljuje gust klas sitnih cvjetova, najčešće krem-bijelih do svijetložutih, na stabljici visine 15–30 cm. Rozete su monokarpne i nakon razvoja cvata postupno odumiru. Nasad se ipak nastavlja razvijati iz rozeta kćeri, pa sadnja i nakon više godina djeluje postojano. U vrtnoj kompoziciji dolazi do izražaja među kamenjem, u koritima i na suhim rubovima gredica. Ondje nježna geometrija rozeta nadopunjuje čuvarkuće, žednjake, gromotulje, kamenike ili niske vlasulje. Cvjetove posjećuju sitni oprašivači, no glavni ukras ostaje struktura lišća.

Uzgoj: Biljka voli puno sunce i zavjetrinu, uz položaj na kojem se zimi ne zadržava voda, a otopljeni snijeg brzo otječe. Najvažnije je vrlo propusno tlo s visokim udjelom šljunka ili krupnog pijeska. Na kamenitim gredicama pomaže i površinski sloj šljunka, a u posudama drenažni sloj. pH se drži oko neutralne vrijednosti, a supstrat treba biti siromašniji. Zalijevanje je obično potrebno samo nakon sadnje i tijekom duže ljetne suše jer rozete pohranjuju vodu u listovima. Prevlaživanje, osobito zimi, dovodi do truleži. Gnojidba se obično ograničava na laganu dozu u proljeće. Previše hranjivo tlo potiče mekan rast na štetu kompaktnog oblika i stvaranja izdanaka. Rez se ne provodi, nakon cvatnje uklanja se samo osušeni cvjetni klas, a prema potrebi i ostaci odumrle rozete. Sadi se od ožujka do listopada, a starije rozete najčešće cvatu od lipnja do kolovoza. Otpornost na mraz tijekom suhe zime kreće se otprilike od -20 do -30 °C. U posudama je biljka osjetljivija na promrzavanje i dugotrajnu zimsku vlagu, pa se koristi nadstrešnica protiv kiše ili prezimljavanje na zaštićenom, hladnom mjestu. Od bolesti se pojavljuju uglavnom truleži, a od štetnika iznimno lisne uši na cvjetnoj stapci. Razmnožavanje je jednostavno, odvajanjem izdanaka od proljeća do kraja ljeta. Preporučeni razmak sadnje na površini je 15–20 cm, što odgovara otprilike 25–44 biljke po m².

Autor: Nikol | Revizija: 3.2. 2026