Orijentalni mak 'Brillant' - Papaver orientale 'Brillant' Papaver orientale 'Brillant'

Detaljan opis proizvoda

Orijentalni mak 'Brillant' - Papaver orientale 'Brillant' - trajnica iz porodice makova, podrijetlom s Kavkaza, iz sjeveroistočne Turske i sjevernog Irana. Kultivar 'Brillant' ubraja se među klasične vrtne selekcije sa zdjelastim cvjetovima u narančasto do grimiznocrvenom tonu i s izraženim tamnim, vinskocrvenim do crnim središtem. Pojedinačni cvjetovi dosežu približno 10–12 cm, uz dobru prehranu i više, a pojavljuju se najčešće u svibnju i lipnju na čvrstim, nježno dlakavim stabljikama. Biljka oblikuje prizemnu rozetu duboko urezanih, grubo dlakavih listova sivozelene boje, koji su na dodir blago baršunasti. Karakteristično je prirodno ljetno mirovanje: nakon cvatnje listovi postupno suše, a busen se na nekoliko tjedana povlači da bi u jesen ponovno razvio lisnu rozetu. Taj se ritam dobro uklapa u gredice s trajnicama, gdje prazno mjesto ispunjavaju kasnije tjerajuće vrste, primjerice rudbekije, žednjaci, ukrasne trave ili iglice. Cvjetovi pružaju pelud i nektar oprašivačima, osobito bumbarima i pčelama, a precvjetale čahure djeluju dekorativno i u suhim aranžmanima. Nakon cvatnje razvijaju se čahure s karakterističnom pločicom njuške, koje se mogu ostaviti radi strukture ili odrezati. Biljka sadrži mliječni sok koji kod osjetljivih osoba može nadražiti kožu, zato se pri rukovanju koriste rukavice.

Uzgoj: U uvjetima kontinentalne Hrvatske najbolje uspijeva na punom suncu i u zavjetrini, gdje stabljike bolje drže uspravan položaj. Najprikladnije je dublje, propusno tlo bez dugotrajnog prevlaživanja, često pjeskovito-ilovasto do ilovasto, s pH približno 6,5–7,5 i dovoljno organske tvari, ali bez pretjerane gnojidbe dušikom. Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i tijekom proljetnog rasta, a u razdoblju ljetnog mirovanja prikladniji je suši režim. Gnojidba se obično ograničava na proljetni dodatak komposta ili uravnoteženog gnojiva, kako stabljike ne bi omekšale. Precvjetale stabljike uklanjaju se pri dnu lisne rozete, čime gredica zadržava uredan izgled, a biljka se bolje priprema za jesensko ponovno tjeranje. Razvijeni busenovi otporni su na mraz približno do -30 do -34 °C, a mladi nasadi u prvoj zimi dobro podnose lagani suhi malč. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu, kako bi se dobro ukorijenile. S obzirom na širinu busena od 0,5–0,7 m preporučuje se razmak sadnje približno 50–70 cm, što odgovara oko 2–3 biljke po m². Najčešći problemi su pepelnica u pregustim nasadima i trulež korijena u teškom, stalno vlažnom tlu, zato pomažu prozračno stanište i drenaža. U posudama se uzgaja samo u većim teglama s mineralnim, propusnim supstratom, jer je korijen krhak i teže podnosi presađivanje. 

Autor: Nikol | Revizija: 4.2. 2026