Orijentalni mak 'Beauty of Livermere' - Papaver orientale 'Beauty of Livermere' Papaver orientale 'Beauty of Livermere'

Detaljan opis proizvoda

Orijentalni mak 'Beauty of Livermere' - jedan je od najpopularnijih i najveličanstvenijih kultivara višegodišnjeg maka, poznat po dubokoj, tamnoj boji i snažnom rastu. Biljka stvara bujne prizemne rozete grubo režnjevitih, izrazito dlakavih, sivozelenih listova. U vrijeme cvatnje razvija snažne, uspravne stabljike koje u zrelosti dosežu visinu od 80 do 100 cm, što ovaj kultivar svrstava među najviše predstavnike svoje vrste. Potpuno je otporan na mraz. Cijela je biljka prekrivena krutim dlačicama. Pri ozljeđivanju ispušta mliječni sok koji sadrži alkaloide i otrovan je ako se proguta. Glavna estetska vrijednost leži u golemoj veličini cvjetova i njihovoj zasićenoj, dramatičnoj boji. Tijekom svibnja i lipnja na vrhovima stabljika otvaraju se masivni, zdjelasti cvjetovi promjera do 15 cm. Latice imaju gladak rub i duboku, krvavocrvenu do tamnocrvenu nijansu s izraženom crnom baršunastom mrljom pri dnu svake latice, koju okružuje gust vijenac tamnih prašnika. Idealan je kao dominanta mješovitih gredica s trajnicama, seoskih vrtova i stepskih nasada. Nakon cvatnje tijekom ljeta nadzemni dio biljke potpuno se povlači (listovi se osuše i biljka se povuče u korijen), stoga ga je na gredici preporučljivo kombinirati s ljetnim ili jesenskim trajnicama koje će ljeti estetski prekriti prazan prostor.

Uzgoj: U uvjetima kontinentalne Hrvatske najbolje uspijeva na punom suncu i u zavjetrini, gdje stabljike bolje stoje. Najprikladnije je dublje, propusno tlo bez dugotrajnog prevlaživanja, često ilovasto-pjeskovito do ilovasto, s pH oko 6,5–7,5 i dovoljno organske tvari, ali bez pretjerane gnojidbe dušikom. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje i tijekom proljetnog rasta, a u razdoblju ljetnog povlačenja bolje odgovara suši režim. Gnojidba se obično ograničava na proljetni dodatak komposta ili uravnoteženog gnojiva kako stabljike ne bi omekšale. Ocvale stabljike uklanjaju se pri dnu lisne rozete, čime gredica zadržava uredan izgled, a biljka se bolje priprema za jesensko ponovno listanje. Razvijeni busenovi otporni su na mraz otprilike do -30 do -34 °C, a mladi nasadi u prvoj zimi dobro podnose lagani suhi malč. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu kako bi se dobro ukorijenile. S obzirom na širinu busena od 0,5–0,7 m preporučuje se razmak sadnje od oko 50–70 cm, što odgovara otprilike 2–3 biljke po m². Najčešći su problemi pepelnica u pregustim nasadima i trulež korijena u teškom, trajno vlažnom tlu, stoga pomažu prozračno stanište i drenaža. U posudama je prikladan samo u većim lončanicama s mineralno propusnim supstratom jer je korijen krhak i teže podnosi presađivanje.

Autor: Lucie | Revizija: 20.5. 2026