Orijentalna smreka 'Losely' Picea orientalis 'Losely'

Detaljan opis proizvoda

Orijentalna smreka 'Losely' - patuljasti zimzeleni kultivar orijentalne smreke. Izvorna vrsta potječe s Kavkaza, iz sjeveroistočne Turske i područja oko Crnog mora, gdje raste u planinskim šumama na hladnijim i umjereno vlažnim staništima. Za ovaj kultivar dostupni izvori ne navode pouzdano provjerenog uzgajivača ni godinu uvođenja. Biljka se uzgaja zbog vrlo sporog rasta, guste građe i sjajnih, zasićeno zelenih iglica. Mlade biljke razvijaju kompaktan, gotovo kuglast habitus, a starije postupno prelaze u nizak stožasti oblik. U zrelosti doseže visinu od približno 70–90 cm i širinu od 50–60 cm. Iglice su kratke, nježne, na dodir mekše nego kod mnogih drugih smreka, izrazito sjajne i zasićeno zelene. Novi prirasti tjeraju svjetlije zeleno i ističu se na starijim, tamnijim iglicama. Cvjetovi nemaju ukrasnu vrijednost, a češeri se kod mladih patuljastih biljaka pojavljuju rijetko. Kultivar 'Losely' dobro se uklapa u kamenjar, vrištinu, predvrt, veću posudu, uz ulaz ili kao nisko zimzeleno žarište u vrtnoj kompoziciji. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušama, niskim borovicama, patuljastim borovima, vlasuljama i žednjacima. Biljka nije namijenjena za jelo.

Orijentalna smreka naraste do 25 m visine, ima široko stožastu krošnju koja seže do tla i izražen šiljasti vrh. Grane tamnozelene krošnje rastu u pršljenovima i u mladosti koso odstoje od debla. Iglice su duge 5-10 mm i široke 1 mm, četverobridne, sjajne, tamnozelene s jednim do četiri reda bjelkastih puči, gusto zbijene na gornjoj strani grančice koju gusto prekrivaju. Muški češerići valjkasti su, tamnocrveni, dugi 1-2 cm i razvijaju se u pazušcima gornjih iglica na starijim grančicama. Ženski su isprva tamnocrveni, a kasnije purpurnoljubičasti, dugi do 3 cm, u početku uspravni, a nakon oprašivanja povijeni, i razvijaju se na vrhovima mladica. Orijentalna smreka podnosi jaku zasjenjenost, suho stanište i vruće ljeto te je u pravilu otporna na mraz do -30 °C, dobro raste i u zatvorenim šumskim sastojinama, a nije zahtjevna glede pH i kvalitete tla. Iako su u njezinoj domovini oborine česte i redovite, bez poteškoća se prilagođava i sušim uvjetima današnjih staništa. U domovini raste na gornjoj granici šume. Samo je umjereno tolerantna na onečišćeni gradski okoliš i ne podnosi zaslanjeno tlo.

Uzgoj: Najbolje joj odgovara položaj na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili igličasta stelja. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja dovode do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okolišu. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, pa u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima prezimljavanje ne predstavlja poteškoće, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026