Olovnica - Ceratostigma plumbaginoides Ceratostigma plumbaginoides

Detaljan opis proizvoda

Olovnica - listopadna trajnica iz porodice olovničevki podrijetlom iz zapadne Kine, gdje naseljava sunčane, kamenite padine i lagana, dobro drenirana tla. U vrtu oblikuje nizak, rastresit polugrmolik busen koji se postupno kratkim podancima povezuje u tepih pokrivačice tla i za 2–5 godina može ispuniti prednji rub gredice. Uspravne, često crvenkaste stabljike nose sjajne, ovalno jajolike listove, obično duge 3–5 cm, ljeti srednje zelene, a u jesen se boje u brončanu do vinskocrvenu. Od kolovoza do listopada na vrhovima izboja otvaraju se skupine peteročlanih, zvjezdastih cvjetova plave boje, a pojedinačni cvijet mjeri oko 1–2 cm. Biljka je cijenjena i zbog kasnog vremena cvatnje te je dobila priznanje RHS Award of Garden Merit. Nektar i pelud traže pčele i leptiri, pa se ističe u livadnim pojasevima, uz staze, u šljunčanim gredicama i kao podsadnja ispod rijetkih grmova. Plava boja lijepo kontrastira sa žednjacima, rudbekijama, ukrasnim travama i jesenskim zvjezdanima, dok se obojeni listovi nadovezuju na žutike, fizokarpuse ili heuhere tamnijeg lišća.

Uzgoj: Najbolje joj odgovara sunčan do blago zasjenjen položaj u toplijoj, zaštićenoj mikroklimi, gdje se cvjetovi ljepše oboje, a biljka prije zime bolje dozrije. Najbolje uspijeva u propusnom, ilovasto-pjeskovitom tlu s dodatkom šljunka koje zimi ne ostaje prevlažno, a pokazao se pH od oko 6,0–8,0. Nakon ukorjenjivanja sušu podnosi bolje od stalno vlažnih gredica, u dugim sušnim razdobljima korisno je povremeno zalijevanje, a na težim tlima važnija je drenaža od prihranjivanja. U proljeće se izboji obično režu do zemlje, a biljka kasnije tjera, često krajem travnja do svibnja. Visina u cvatnji iznosi 20–30 cm, a biljka se širi na 40–60 cm. Preporučeni razmak sadnje je 35–40 cm, odnosno približno 6–8 biljaka po m². Sadnja se provodi od ožujka do listopada, u posudama se bira propusni supstrat s mineralnom komponentom, a zimsku zaštitu povećava smještaj uz zid ili prekrivanje malčem. Otpornost na mraz u vrtlarskoj se praksi navodi približno do -23 °C, a u hladnijim položajima pomažu zimski malč i zavjetrina. Bolesti je rijetko napadaju, najčešći rizik su zimska vlaga i trulež korijena, a u proljeće mlade izboje mogu grickati puževi. U prvoj godini rast je obično sporiji, pa je korisno okolinu održavati bez korova, a površinu malčirati šljunkom koji poboljšava otjecanje vode i ističe plavu boju cvjetova. Rez u jesen obično se ne provodi.

Autor: Nikol | Revizija: 21.1. 2026