Obični zmijinac Dracunculus vulgaris

Detaljan opis proizvoda

Obični zmijinac - potječe iz područja istočnog Sredozemlja i Balkana, gdje raste na sunčanim, kamenitim padinama i u otvorenim šikarama s dobro propusnim tlom. Pripada porodici kozlačevki (Araceae) i blizak je srodnik rodova Arum i Amorphophallus. Biljka raste iz podzemnog gomolja iz kojeg u proljeće tjeraju upadljivi, duboko razdijeljeni listovi sivozelenog do plavkastog tona. U zrelosti doseže visinu od otprilike 80-120 cm i širinu oko 50-70 cm. Cvat čini upečatljiv tamnoljubičasti tuljac koji obavija gotovo crni batičasti klip dug do 30 cm. Cvatnja je obično u travnju i svibnju, često još prije potpunog razvoja listova. Cvjetovi ispuštaju specifičan miris, tipičan za kozlačevke, koji privlači kukce oprašivače. Nakon cvatnje razvijaju se dekorativni narančastocrveni plodovi, koji su međutim otrovni. Dracunculus vulgaris u vrtovima se koristi prije svega kao soliter s izrazitim arhitektonskim učinkom, prikladan za egzotično uređene kompozicije ili šljunčane gredice.

Uzgoj:  Zahtijeva sunčan do blago polusjenovit položaj, idealno topao i zaštićen od hladnih vjetrova. Tlo treba biti vrlo dobro propusno, lakše, s dovoljno mineralnih sastojaka, a preporučeni pH kreće se u rasponu 6,5-7,5. Gomolji se sade u proljeće ili u jesen na dubinu od otprilike 10-15 cm. Zalijevanje je potrebno osobito u razdoblju tjeranja i rasta, a kasnije biljka dobro podnosi kratkotrajnu sušu. Tijekom vegetacije nije zahtjevna za gnojidbu, dovoljan je umjeren dotok hranjiva u proljeće. Nakon cvatnje i dozrijevanja plodova nadzemni dio postupno se povlači i biljka prelazi u razdoblje mirovanja. Otporna je na mraz otprilike do -15 °C, a u hladnijim područjima preporučuje se zimska zaštita ili uzgoj na zaštićenom mjestu. Biljka je otrovna i nije prikladna za vrtove s malom djecom.

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastih biljaka

Autor: Jana | Revizija: 13.1. 2026