Obični komorač - Foeniculum vulgare Foeniculum vulgare

Detaljan opis proizvoda

Obični komorač - višegodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae) podrijetlom sa Sredozemlja, koja u toplijim područjima podivlja i u srednjoj Europi. Razvija čvrstu, šuplju stabljiku i nježno nitaste, modrozelene listove koji podsjećaju na kopar, ali nakon trljanja slatko mirišu na anis. Biljke obično dosežu 1,2–1,8 m, u punoj vegetaciji djeluju prozračno i lijepo olakšavaju gredice s trajnicama. Od lipnja do kolovoza na vrhovima stabljika pojavljuju se složeni štitci sitnih žutih cvjetova, nakon kojih dozrijevaju izbrazdani kalavci, često nazivani sjemenkama. Listovi i plodovi sadrže eterična ulja s udjelom anetola i fenkona, zato se koriste kao začin za ribu, peciva i povrće te kao sirovina za biljne čajeve. Cvat daje pelud i nektar, nasad posjećuju oprašivači, a može poslužiti i kao biljka hraniteljica za gusjenice nekih vrsta lastinrepaca. Dozrijevanje plodova odvija se najčešće od kolovoza do rujna, kada štitci posmeđe, a aromatično se sjeme lako odvaja. Za kuhinjsku upotrebu beru se i mladi izboji i listovi od svibnja do početka jeseni, pri čemu najnježniji okus imaju prije cvatnje. Cvat se koristi i u prirodnim aranžmanima, svjež i osušen.

Uzgoj: Najbolje raste na punom suncu u zavjetrini. Odgovara mu propusno, hranjivije tlo s dobrom drenažom i pH približno 6–8, a na težim glinastim tlima pokazao se korisnim dodatak šljunka. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom dulje suše, a nakon ukorjenjivanja podnosi i sušnija razdoblja. Prihrana je dovoljna umjerena, primjerice kompostom u proljeće, a prevelik unos dušika dovodi do mekših tkiva. Za sadnju se koristi proljeće i jesen, a u vrtovima je moguća i sadnja tijekom sezone uz redovito zalijevanje. Za uzgoj u posudi prikladna je dublja posuda od najmanje 20–30 l zbog vretenastog korijena te drenažni sloj na dnu. Ocvali štitci često se sami zasijavaju, zato se u ukrasnim nasadima ponekad uklanjaju prije nego što sjeme dozrije. Otpornost na mraz razvijenih biljaka u suhom, propusnom tlu iznosi približno do -15 °C, a na položajima vlažnim zimi češće se ponaša kao dvogodišnja biljka i nasad se obnavlja iz sjemena. Od mogućih štetnika tu su lisne uši i puževi, a u pregustom nasadu može se pojaviti pepelnica. Nakon berbe sjemena suhe se stabljike obično režu pri tlu, a za zimu se ostavlja lagani sloj malča koji štiti korijenov vrat, osobito kod mlađih biljaka. Pri sadnji se računa s razmakom sadnje 40–60 cm, što odgovara otprilike 3–5 biljaka po m².

Autor: Kristýna | Revizija: 26.01. 2026