Obični bor 'Trollguld' Pinus sylvestris 'Trollguld'

Detaljan opis proizvoda

Obični bor 'Trollguld' - izvorno drvo europskih i sibirskih borovih šuma, gdje raste na pjeskovitim, siromašnijim staništima s dobrom drenažom. Kultivar 'Trollguld' pripada patuljastim oblicima usporenog rasta i kompaktnog stožastog do široko jajolikog habitusa. Iglice su krute, duge 2–4 cm, ljeti sivozelene, tijekom jeseni prelaze u tople žute tonove, a zimi djeluju izrazito zlatno. U usporedbi s uobičajenim običnim borom ostaje nizak, tijekom deset godina doseže visinu oko 0,6 m i širinu 0,5 m, a odrasle biljke mogu narasti do približno 1–1,5 m. U proljeće, obično u svibnju, pojavljuju se sitni muški peludni češeri. Biljka se oprašuje vjetrom i za pčele nije značajan izvor nektara. Češeri dozrijevaju sljedeće godine i imaju uglavnom ukrasni karakter. U vrtovima kontinentalne Hrvatske 'Trollguld' se pokazao kao živ obojeni naglasak u cjelogodišnjim kompozicijama s dunjaricama, borovicama, vrijeskom ili travama, gdje odskače od sivog kamena i malča od kore ili šljunka. Brzina rasta je spora, godišnji prirast u uobičajenim uvjetima iznosi oko 5–10 cm, što olakšava održavanje oblika i u manjim vrtovima. Kora je na starijim granama sivosmeđa, a na mlađim izbojima glađa, sa smolastim sjajem. Biljka nema trnova ni otrovnih dijelova i podnosi gradske uvjete ako tlo ne ostaje dugotrajno mokro.

Obični bor je četinjača poznata po otpornosti i rasprostranjenosti u različitim tipovima staništa. Može doseći visinu od 20–35 metara i ima stožastu krošnju koja s godinama postaje manje pravilna i otvorenija. Iglice su sivozelene, duge oko 4–7 cm, raspoređene po dvije u snopićima. Zimski pupovi su smolasti, jajoliki do izduženo jajoliki. Svježi izboji i iglice imaju karakterističan miris smole. Obični bor ima široku primjenu u šumarstvu i krajobraznom uređenju. Često se sadi zbog drva, ali i kao ukrasno stablo u parkovima i vrtovima. Zahvaljujući otpornosti i sposobnosti podnošenja različitih uvjeta omiljen je izbor za živice i pošumljavanje većih površina. Na otvorenim prostorima obični bor obično oblikuje slikovite krošnje i odlično se slaže s listačama kao što su hrast, gledičija, bagrem, sofora, grab i glog. Dojmljive kombinacije nastaju s brezama, borovicama, vrijeskom i rododendronima. Veće vrištine pružaju prikladno okruženje, dok su manji, patuljasti kultivari idealni za veće kamenjare, pokretno zelenilo te uređenje krovova i terasa. Tako se može koristiti i osnovna vrsta, ako se malo vremena posveti oblikovanju zakidanjem mladih izboja. Izrazito hrđasta kora vizualni je mamac koji stablo optički ističe u prvi plan. Taj snažan dojam koristi se u krajobraznom uređenju ponajprije ondje gdje debla blistavo odskaču od crvenila zalaska sunca. Ovaj bor simbol je mnogih europskih zemalja i često se povezuje s njihovim kulturnim tradicijama. Otpornost i svestrana primjena čine ga važnim dijelom mnogih krajolika i ekosustava.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja postaje rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Prikladno je propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekan prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko −30 °C, a veći su rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje paučinari i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.12.2025