Obična vodopija - Cichorium intybus Cichorium intybus

Detaljan opis proizvoda

Obična vodopija - višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika, podrijetlom iz Europe i zapadne Azije, u kontinentalnoj Hrvatskoj česta na suhim mezama, rubovima polja i uz putove. Razvija prizemnu rozetu listova i dubok vretenast korijen zahvaljujući kojem dobro gospodari vlagom. Tijekom sezone izrastaju čvrste, razgranate stabljike, a biljka obično doseže 70–120 cm visine i 30–50 cm širine. Od srpnja do listopada nosi upadljive glavice široke 2–4 cm u plavoj nijansi, ponekad gotovo bjelkaste, koje se za sunčanih dana često zatvaraju u poslijepodnevnim satima. Cvjetovi pružaju pelud i nektar te ih rado posjećuju oprašivači. Mladi listovi koriste se u proljeće za salate i imaju izraženije gorke tvari, slično povrtnim vrstama vodopije. Korijen se tradicionalno suši i prži kao zamjena za kavu, a sadrži ponajprije inulin i druge pričuvne tvari koje se koriste i u prehrambenoj industriji. U prirodnim gredicama djeluje prozračno među travama i trajnicama koje vole sušu, a prikladna je i za začinski dio vrta, kojem daje ljetnu i jesensku boju. Pri ozljedi luči mliječni sok koji može nadražiti osjetljivu kožu.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu u propusnom, siromašnijem do srednje hranjivom tlu s dobrom drenažom, a pri prevlaživanju strada korijenov vrat. Preporučeni pH je približno 6,5–8,0, a podnosi i blago vapnenasta tla. Biljke se sade od ožujka do listopada, sjetva se provodi u proljeće ili u jesen u hladnu klijalištu. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, kasnije je dovoljno u duljim sušnim razdobljima, a otpornost na sušu je srednja. Gnojidba je umjerena jer se u plodnim tlima potiče bujno lišće nauštrb cvatnje, a prikladan je proljetni dodatak komposta u tankom sloju. Malč od mineralne drobine ili šljunka smanjuje zakorovljenost i poboljšava drenažu. Rez se odnosi na uklanjanje ocvalih stabljika ako se želi ograničiti samorasijavanje, a suhe stabljike mogu ostati do zime radi strukture. Berba listova provodi se najčešće u travnju i svibnju, a korijen se bere u rujnu i listopadu ili rano u proljeće prije tjeranja. Otpornost na mraz razvijenih biljaka u našim uvjetima obično iznosi približno -25 do -30 °C. Za sadnju u gredicu odabire se razmak sadnje 30–40 cm, odnosno približno 6–9 biljaka po m². Mogući štetnici su lisne uši i puževi na mladim listovima, a u gustim nasadima može se pojaviti pepelnica. Prevencija se temelji na punom svjetlu, prozračnom razmaku sadnje i izbjegavanju pretjerane gnojidbe dušikom. U posudi se preporučuje dublja posuda zbog vretenastog korijena i propusni supstrat s dodatkom pijeska. Početnicima se preporučuje mjesto bez zimskog prevlaživanja i s blagom zavjetrinom kako se visoke stabljike ne bi lomile.

Autor: Kristýna | Revizija: 23.02. 2026