Obična tisa 'David' Taxus baccata 'David'

Detaljan opis proizvoda

Obična tisa 'David' - zimzeleni kultivar obične tise selekcioniran zbog uskog stupastog habitusa i svjetlije obojenih iglica, a u vrtovima se navodi od kraja 80-ih godina 20. stoljeća. Osnovna vrsta Taxus baccata potječe iz Europe i zapadne Azije i u prirodi raste kao drvenasta biljka podrasta u polusjeni do sjeni, što se odražava i u dobroj podnošljivosti zasjenjenja. 'David' razvija gusto, strogo uspravno granje s blago rastresitim vrhom. Iglice su plosnate, tamnozelene sa širokim zlatnožutim rubom, a u gornjim dijelovima žuti je ton upadljiviji, osobito na punom suncu. Rast je spor, godišnji prirast često iznosi oko 10–20 cm, pa se kultivar dobro uklapa i u manje vrtove. U zrelosti obično doseže oko 2,5–4 m visine i 0,5–1 m širine, ovisno o položaju i rezu. Cvjetovi su neupadljivi, u proljeće se pojavljuju sitni peludni češerići. Kao muški kultivar ne stvara crvene ariluse, a time ni karakteristične „bobe” koje su ukras ženskih biljaka. U vrtnoj kompoziciji djeluje kao arhitektonski okomiti naglasak uz ukrasne trave, lavandu, bršljan ili listače fine teksture, gdje dolazi do izražaja kontrast žutog ruba iglica. Cijela je biljka otrovna, posebnu pozornost zahtijevaju sjemenke, pa se položaj bira s obzirom na djecu i životinje.

Obična tisa je četinjača poznata po elegantnom izgledu i dugovječnosti. Ubraja se među najstarija i najdugovječnija stabla, koja mogu doživjeti vrlo visoku starost - neki su primjerci poznati po starosti većoj od tisuću godina. Ovaj zimzeleni grm ili stablo gustog je i sporog rasta. Tamnozelene iglice kratke su i mekane te stvaraju gustu krošnju. Plodovi tise crvene su bobe koje jedine nisu otrovne, za razliku od ostatka biljke. Pticama su izvor hrane. Odgovara joj humusno, vlažno, vapnenasto tlo, ali raste i na suhim i siromašnim, blago kiselim staništima, na punom suncu kao i na sjenovitom mjestu. Dobro podnosi orezivanje i oblikovanje, što je čini idealnom za živice i oblikovanje u različite forme. Otporna je na većinu bolesti i štetnika te razmjerno nezahtjevna za održavanje. Zahvaljujući rastu i izgledu Taxus baccata prikladan je za ukrasne sadnje, ali i kao živica, vrtni soliter ili u tradicionalnim vrtnim uređenjima. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, podnosi i svijetlu polusjenu, a na toplim i vjetrovitim položajima pokazala se korisnom zavjetrina i ujednačena vlažnost tla. Odgovara joj svježe do mokro, humusno tlo, dobro raste i u težim glinama te podnosi kratkotrajno plavljenje, dok na dugotrajno suhim mjestima gubi vitalnost, a iglice mogu prerano posmeđiti. Preporučeni pH iznosi otprilike 5,0–7,0, a na izrazito vapnenastim tlima iznad približno pH 7,5 može se pojaviti kloroza. Sadnja iz kontejnera moguća je tijekom cijele vegetacijske sezone od ožujka do studenoga, izvan razdoblja smrznutog tla. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, osobito u toplom razdoblju i pri vjetru, i to barem prve 2–3 sezone, kako se korijenova gruda ne bi isušila. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom. Rez se u pravilu ograničava na uklanjanje suhih i križajućih grana krajem zime, odnosno na odgojno uklanjanje donjih grana s debla. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i ublažava kolebanja temperature u zoni korijena, a kod mladih biljaka pomaže i protiv zimskog isušivanja. U posudi se uzgajaju uglavnom mlade biljke, potreban je drenažni sloj i zimska zaštita korijenove grude od promrzavanja. Otpornost odraslih biljaka na mraz iznosi otprilike -23 do -30 °C, dok su mlade sadnje osjetljivije na promrzavanje korijena. Preporučeni razmak sadnje obično je 6–10 m, a kod manjih kultivara 3–5 m. Od bolesti se može pojaviti mednjača i trulež korijena pri dugotrajnom prevlaživanju bez kisika, a od štetnika lisne uši i grinje u suhom ljetu ili gusjenice defolijatora. Ujednačeno zalijevanje, prozračna krošnja i umjereno gnojen supstrat obično smanjuju rizik.

Autor: Nikol | Revizija: 16.2. 2026