Obična tisa 'Compacta' Taxus baccata 'Compacta'

Detaljan opis proizvoda

Obična tisa 'Compacta' - spororastući zimzeleni kultivar četinjače gustog, kompaktnog i pravilnijeg habitusa. Potječe od europske obične tise, autohtone vrste rasprostranjene u Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Kultivar tvori gusto razgranat grm s kratkim, plosnatim, kožastim iglicama. Iglice su tamnozelene, s donje strane svjetlije, mekane na dodir i raspoređene tako da izboji djeluju puno i pravilno. U zrelosti doseže visinu od približno 1,5 – 2 m i širinu od 1–1,5 m, ovisno o tlu, svjetlu i rezu. Rast je spor, a godišnji prirast obično je manji. Cvjetovi su neupadljivi i pojavljuju se od ožujka do travnja. Crveni mesnati omotači sjemena (arili) djeluju dekorativno, ali je sjeme u njima otrovno. Kultivar dolazi do izražaja u malim vrtovima, predvrtovima, sjenovitim dijelovima, posudama, vrištinama i formalnim nasadima, kao nizak soliter, zeleni volumen uz stube ili dio oblikovanih rubova. Lijepo se nadovezuje na druge tise, stupaste četinjače, šimšir, božikovinu, kuriku i ostale zimzelene drvenaste biljke, s kojima tvori cjelogodišnje jasan kostur nasada.

Obična tisa je četinjača poznata po elegantnom izgledu i dugovječnosti. Ubraja se među najstarija i najdugovječnija stabla koja mogu doživjeti visoku starost - neki su primjerci poznati po starosti većoj od tisuću godina. Ovaj zimzeleni grm ili stablo gustog je i sporog rasta. Tamnozelene iglice su kratke i mekane te tvore gustu krošnju. Plodovi tise crvene su bobe čiji je mesnati dio jedini neotrovan, za razliku od ostatka biljke. Pticama su izvor hrane. Odgovaraju joj humusna, vlažna i vapnenasta tla, no raste i na suhim, siromašnim, slabo kiselim staništima, na punom suncu kao i na sjenovitom položaju. Dobro podnosi šišanje i oblikovanje, zbog čega je idealna za živice i oblikovanje u različite forme. Otporna je na većinu bolesti i štetnika te je razmjerno nezahtjevna za održavanje. Zahvaljujući rastu i izgledu Taxus baccata prikladna je za ukrasne nasade, ali i kao živica, vrtni soliter ili u tradicionalnim vrtnim uređenjima. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, podnosi i svijetlu polusjenu, a na toplim i vjetrovitim položajima pokazala se korisnom zavjetrina i ujednačena vlažnost tla. Odgovara joj svježe do mokro, humusno tlo, dobro raste i u težim glinama te podnosi kratkotrajno plavljenje, dok na dugotrajno suhim mjestima gubi vitalnost, a iglice mogu prerano posmeđiti. Preporučeni pH iznosi približno 5,0–7,0, a na izrazito vapnenastim tlima iznad otprilike pH 7,5 može se pojaviti kloroza. Sadnja iz kontejnera moguća je tijekom cijele vegetacijske sezone od ožujka do studenoga, izvan razdoblja smrznutog tla. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, osobito u toplom razdoblju i za vjetra, i to barem tijekom prve 2–3 sezone, kako se korijenova gruda ne bi isušivala. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom. Rez se u pravilu ograničava na uklanjanje suhih i prekriženih grana u rano proljeće, odnosno na odgojno uklanjanje donjih grana s debla. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i ublažava kolebanja temperature u zoni korijena, a kod mladih biljaka pomaže i protiv zimskog isušivanja. U posudama se uzgajaju uglavnom mlade biljke, nužni su drenažni sloj i zimska zaštita korijenove grude od promrzavanja. Otpornost dozrelih biljaka na mraz kreće se približno od -23 do -30 °C, a mladi nasadi osjetljiviji su na promrzavanje korijena. Preporučeni razmak sadnje obično iznosi 6–10 m, kod manjih kultivara 3–5 m. Od bolesti se mogu pojaviti mednjača i trulež korijena pri dugotrajnom prevlaživanju bez kisika, a od štetnika lisne uši i crveni pauci u suhom ljetu ili gusjenice defolijatori. Ujednačeno zalijevanje, prozračna krošnja i umjereno gnojen supstrat obično smanjuju rizik.

Autor: Kristýna | Revizija: 02.07. 2026