Obična smreka 'Wingle's Weeper' Picea abies 'Wingle's Weeper'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Wingle's Weeper' - europska planinska četinjača rasprostranjena od sjeverne Europe preko Alpa i Karpata do Balkana, u prirodi tvori hladnije i vlažnije smrekove šume. Kultivar 'Wingle's Weeper' vrtna je selekcija izrazito povijenih, mjestimično i puzavih grana. Bez vezivanja oblikuje nizak, široko raširen habitus koji u zrelosti u našim uvjetima obično doseže približno 0,5–1 m visine i oko 2 m širine. Brzina rasta je srednja, mladi prirasti u povoljnim uvjetima iznose oko 10–20 cm godišnje, pa se oblik mijenja postupno. Iglice su kratke, tamnozelene, na vrhu blago bodljikave, gusto prekrivaju izboje i zadržavaju boju i zimi. Češeri obične smreke izduženi su i viseći, u jesen dozrijevaju u smeđe tonove, a na vrtnim kultivarima mogu se pojaviti tek na starijim biljkama. U vrtnim kompozicijama koristi se kao soliter u predvrtu, na rubu gredice i kao postojan „zeleni pokrivač“ na padinama, uz kamenje i zidiće. Lijepo se slaže s vrieskom i crnjušom, ukrasnim travama, borovnicama i rododendronima, uz koje tamno zelenilo ističe cvjetove i strukturu lišća.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starošću postaje ljuskava, ispucala i sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i zašiljene na vrhovima. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovara kiselo do blago kiselo tlo, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika osobito grinje i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlaga i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 16.1.2026