Obična smreka 'Weeping Blue' Picea abies 'Weeping Blue'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Weeping Blue' - europska planinska četinjača koja u prirodi tvori hladnije i vlažnije smrekove šume od sjeverne Europe preko Alpa do Karpata. Kultivar 'Weeping Blue' nastao je kao selekcija iz sjemena u rasadnicima Iseli u Oregonu 80-ih godina 20. stoljeća, a kasnije je uveden u trgovinu. U literaturi se pojavljuje i pod sinonimom Picea abies 'Glauca Pendula'. Rast je povijen do puzav - bez potpore se izboji razlijevaju po tlu, a uz vezanje vršnog izboja oblikuje se usko stabalce s izrazitom „suknjom“ kaskadnih grana. Iglice su kratke, četverobridne, na vrhu blago bodljikave, hladnog modrozelenog do sivoplavog tona koji se zadržava i zimi. Češeri se javljaju uglavnom na starijim biljkama, duguljasti su, viseći i dozrijevaju u smeđe nijanse. U vrtu se ističe kao soliter uz ulaz, na padini ili uz zidić, gdje grane prirodno prelaze preko ruba. Lijepo se slaže s vrijeskom i crnjušom, ukrasnim travama, borovnicama i rododendronima, kao i s kamenjem i šljunčanim malčem koji naglašava plavi ton iglica.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskava i ispucala, sivosmeđe boje. Grane rastu u pršljenovima. Same iglice su tamnije zelene boje i zašiljene na vrhovima. Češeri su duguljasti, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na potpuno sunčanom položaju, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili listinac četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljno oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 16.1.2026