Obična smreka 'Virgata Aurea Vanc' Picea abies 'Virgata Aurea Vanc'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Virgata Aurea Vanc' - kolekcionarski atraktivan kultivar europske smreke nepravilna rasta i upadljivo žutog proljetnog tjeranja. Ime upućuje na zmijoliki tip rasta poznat kod kultivara 'Virgata' i na žutu boju mladih iglica. Kultivar se navodi i u vezi s imenima Mesterházy i Valenta. Habitus je spororastući, nepravilan, rahlo stožast do vitko raširen. Stablo razvija ravno uspravan vrh iz kojeg grane izrastaju vodoravno do lagano povijeno. Krošnja nije pravilno katna, djeluje prozračno i osebujno. Nove iglice tjeraju blistavo žuto do zlatnožuto i tijekom sezone prelaze u zelenu boju. Starije iglice su zelene, čvršće i zimzelene. U vrtnim uvjetima doseže visinu od približno 3–5 m, a širina se kreće oko 1,5–3 m, ovisno o oblikovanju, starosti i staništu. Cvjetovi nisu upadljivi, starije biljke mogu razviti purpurne mlade češere, a kasnije smeđe valjkaste češere. Kultivar dolazi do izražaja kao soliter na travnjaku, uz kamen, u predvrtu ili kao šareni pandan tamnozelenim smrekama, borovima, borovicama, vrijesku i ukrasnim travama.

Obična smreka je četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane izrastaju u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i zašiljene na vrhovima. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili uz ukapanje posude u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno ograničavaju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026