Obična smreka 'Rydal' Picea abies 'Rydal'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Rydal' - vrlo neobičan i zanimljiv kultivar obične smreke, prepoznatljiv po ružičasto obojenim novim prirastima. Kultivar 'Rydal' navodi se kao švedska selekcija. Njegov glavni ukras su mladi izboji koji u proljeće tjeraju ružičastocrveno, karminski do purpurnocrveno i nakon otprilike 3–4 tjedna prelaze u uobičajenu zelenu boju. Habitus je uspravan, rahlo do nepravilno stožast, s granama koje tvore prozračnu krošnju. Rast se navodi kao spor do umjereno spor. Neki katalozi s 10 godina računaju s visinom od 1–1,5 m, drugi u dobrim uvjetima navode 2,5–3 m. U uobičajenoj vrtnoj praksi često doseže 2,5–5 m visine i 1–2 m širine, ovisno o tlu, vlazi i prostoru. Iglice su četverobridne, čvršće, kasnije zasićeno do tamnozelene. Mladi češeri mogu biti ružičasto vinski do purpurni, zreli češeri smeđi. Kultivar nalazi primjenu kao soliter na travnjaku, uz ulaz, u predvrtu, većem kamenjaru, vrištini i u kompoziciji četinjača, gdje proljetna boja tvori kontrast s patuljastim borovima, borovicama, vrijeskom i travama.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže 25 m visine i 7 m širine. Kora je u mladosti glatka i smeđa, starenjem postaje ljuskavija, ispucala i više sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene, na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se spuštaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju punog sunca, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili listinac četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026