Obična smreka 'Rubra Spicata' Picea abies 'Rubra Spicata'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Rubra Spicata' - europska planinska četinjača koja u prirodi tvori hladnije i vlažnije smrekove šume od sjeverne Europe preko Alpa i Karpata do Balkana. Kultivar 'Rubra Spicata' odabran je u nekadašnjoj Čehoslovačkoj i opisuje se kao nalaz iz 1973. godine, kasnije razmnožavan u Engleskoj i uveden u trgovinu početkom 80-ih godina. Habitus je uspravan, stožast, s rjeđim, „prozračnijim“ granama nego kod obične smreke. Glavni učinak dolazi u proljeće - u travnju i svibnju vrhovi mladih izboja otprilike 10–14 dana nose jarkocrvenu boju, koja prelazi u smeđecrvenu, a zatim u zelenu. Iglice su kratke, četverobridne, tamnozelene, na dodir blago bodljikave. Na starijim biljkama mogu se razviti izdužene viseće češeri koji dozrijevaju u smeđe tonove. U vrtu djeluje kao upečatljiv proljetni soliter uz ulaz, u skupinama četinjača i kao okomiti naglasak u nasadima vrištine, gdje se dobro kombinira s rododendronima, borovnicama, vrijeskom i ukrasnim travama. U usporedbi s kultivarom 'Rydal' proljetni prirasti obično su jasnije crveni, a kontrast s tamnozelenim iglicama vidljiv je i iz daljine.

Obična smreka - četinjasto stablo stožastog habitusa. U prirodi može narasti do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka, smeđe boje, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala, više sivosmeđe boje. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje, na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žute boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike u rasponu pH 5–6,5, stoga se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinjasti listinac. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlaga i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 16.1.2026