Obična smreka 'Rothenhaus' Picea abies 'Rothenhaus'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Rothenhaus' - srednje visok kultivar neobičnog, uskog oblika. Kultivar je češkog podrijetla i povezuje se sa šumskim predjelom dvorca Červený Hrádek kod Chomutova, njemački Rothenhaus, gdje se navodi oko prijelaza 19. u 20. stoljeće. Stablo razvija ravno rastući vršni izboj koji nije potrebno vezati kao kod nekih smreka visećih grana. Grane prvog reda mogu rasti djelomično vodoravno, dok se ostale grane i nježniji izboji slobodno spuštaju prema dolje. Nastaje vitka, blago nepravilna silueta izraženog vertikalnog učinka. U uobičajenim vrtnim uvjetima doseže oko 3–5 m visine i 0,7–2 m širine, a neki katalozi kod starijih biljaka navode 5–10 m visine uz širinu oko 2 m. Godišnji prirast u dobrom tlu može iznositi i do 50 cm. Iglice su četverobridne, duge 8–14 mm, čvršće, zasićeno do tamnozelene. Cvjetovi nisu upadljivi, starije biljke mogu tvoriti purpurne mlade češere, a kasnije smeđe valjkaste češere. Kultivar se primjenjuje kao soliter na travnjaku, uz ulaz, uz kamen, u predvrtu ili kao vitak dominantni element u kompoziciji četinjača.

Obična smreka je četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu do 25 m i širinu do 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starošću postaje ljuskavija, ispucala i više sivosmeđa. Grane stabla rastu u pršljenovima. Same iglice su tamnije zelene boje i na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na potpuno osunčanom položaju koji potiče intenzivnu obojenost proljetnog prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore koji ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi povremenu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili nakon ukopavanja posude u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljno oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026