Obična smreka 'Pumila Glauca' Picea abies 'Pumila Glauca'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Pumila Glauca' - patuljasti ukrasni kultivar europske smreke. Podrijetlo kultivara nije točno utvrđeno, a sjevernoamerički izvori navode da je u većim vrtovima i arboretumima bio poznat već od sredine 19. stoljeća. Naziv objedinjuje nizak rast i modrikast ton iglica. Habitus je u mladosti kompaktan, plosnato kuglast do zaobljen, a s godinama se širi u nisku, nadsvođenu i nepravilno raširenu formu. Donje grane obično rastu nisko i široko se rasprostiru, dok gornji dio ostaje zbijen. Rast je spor, kod mlađih biljaka tek nekoliko centimetara godišnje. Nakon 10 godina obično se računa s visinom oko 0,5–1 m i širinom 1–1,5 m, a starije biljke s vremenom mogu doseći približno 1 m visine i 2–3 m širine. Iglice su kratke, čvršće, gusto raspoređene, zelene do modrozelene, s nježnim sivkastim tonom. Proljetni prirasti svježe su zeleni, a kasnije boja prelazi u smireniji modrozeleni ton. Cvjetovi nisu upadljivi, starije biljke mogu razviti smeđe valjkaste češere, a mladi češerići obično su purpurni. Kultivar dolazi do izražaja u kamenjaru, vrištini, na padini, u predvrtu, uz kamenje te kao niski zimzeleni element u manjim vrtovima.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a starenjem postaje ljuskavija, ispucana, sivosmeđe boje. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i zašiljenih vrhova. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se povijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus od iglica četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Kultivar je otporan na mraz približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026