Obična smreka 'Procumbens' Picea abies 'Procumbens'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Procumbens' - puzavi kultivar europske obične smreke za pokrivanje tla. Raste izrazito u širinu, grane se šire uz samo tlo, a vrhovi im se tek blago uzdižu, pa nastaje nizak jastuk prirodnog izgleda. Iglice su uske, mat zelene i na dodir manje bodljikave, a zahvaljujući gustom grananju dobro prekrivaju tlo. Za 10 godina doseže otprilike 0,4 m visine i 1,2 m širine, a u zrelosti obično 0,4–0,6 m × 1,8–2,5 m, ovisno o staništu. Karakteristične su i duge povijene grančice koje omekšavaju rubove kamenja i zidića. Primjenu nalazi na padinama, u kamenjarima, u planinskim nasadima i kao zimzelena osnova šljunčanih gredica, gdje se kombinira s vrijeskom, borovnicama, majčinom dušicom i niskim travama. U usporedbi s uobičajenim borovicama za pokrivanje tla djeluje prirodnije u šumskom i planinskom stilu.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starošću postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i zašiljene na vrhovima. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj:  Najviše mu odgovara potpuno osunčan položaj koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili šumska stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskim uvjetima. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C. U uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje i lisne uši. Njihovu pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Kristýna| Revizija: 16.1.2026