Obična smreka 'Perry's Gold' Picea abies 'Perry's Gold'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Perry's Gold'  - atraktivna planinska četinjača iz hladnijih i vlažnijih smrekovih šuma sjeverne i srednje Europe. Kultivar 'Perry's Gold' nastao je selekcijom primjerka pronađenog početkom 90-ih godina u SAD-u, a u promet je uveden pod imenom koje podsjeća na pronalazača Arthura Perryja, dok se ponekad navodi i pod sinonimom 'Perry's Golden'. Biljka oblikuje kompaktan, pravilno stožast habitus s nježno povijenim vrhovima grana i jasno izraženim vršnim izbojem. Iglice su kratke, četverobridne, gusto raspoređene po obodu grančica, ljeti tamnozelene i zimzelene i tijekom zime. Glavni učinak dolazi u proljeće, obično od travnja do svibnja, kada novi prirasti tjeraju maslačastožuto do zlatnožuto i tijekom nekoliko tjedana postupno pozelene. Na starijim se biljkama mogu pojaviti duguljasti viseći češeri tipični za običnu smreku, koji u jesen dozrijevaju u smeđe tonove. U manjem vrtu služi kao stalna točka uz ulaz, na kamenjaru i u vrištinskom vrtu, gdje zlatno tjeranje ističe plave i srebrnaste četinjače, rododendrone, borovnice i ukrasne trave.

Obična smreka - četinjasto stablo stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka, smeđe boje, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala, više sivosmeđe boje. Grane rastu u pršljenovima. Same iglice su tamnije, zelene boje, na vrhovima zašiljene. Češeri su duguljasti, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žute boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, približno u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili iglična stelja. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlaga i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 16.1.2026