Obična smreka 'Ohlendorffii' Picea abies 'Ohlendorffii'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Ohlendorffii' - spororastuća četinjača. Kultivar se povezuje s rasadnikom Ohlendorff u Hamburgu i navodi kao stari njemački sijanac iz 19. stoljeća. U mladosti oblikuje plosnato kuglast do zaobljen habitus, a s godinama se izdiže u široko stožast oblik. Grananje je gusto, ali lagano otvoreno i nepravilno, pa biljka djeluje mekano i čupavo. Rast je u mladosti spor, a kasnije može biti snažniji. S 10 godina obično doseže oko 1 m visine, a godišnji prirast iznosi približno 10 cm. U uobičajenim vrtovima računa se s visinom od 2–3 m i širinom od 2–2,5 m, dok vrlo stari i slobodno rastući primjerci s vremenom mogu narasti znatno više. Iglice su čvršće, radijalno raspoređene, zelene do tamnozelene, na mladim prirastima svjetlije, a tijekom ljeta sve zasićenije boje. Starije biljke mogu razviti valjkaste smeđe češere, dok su mladi češeri purpurni. Cvjetovi nisu upadljivi. Kultivar se ističe kao niži soliter u travnjaku, u predvrtu, većem kamenjaru, vrištini, uz kamenje i u kompoziciji četinjača. Lijepo se slaže s vrijeskom i crnjušom, niskim borovicama, patuljastim borovima, ukrasnim travama i trajnicama pokrivačicama tla.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a starenjem postaje sve ljuskavija, ispucala i sivosmeđe boje. Grane izrastaju u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i zašiljene na vrhovima. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koje potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus od iglica četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026