Obična smreka 'Nidiformis' Picea abies 'Nidiformis'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Nidiformis' - stari patuljasti kultivar smreke. Kultivar je pronađen u rasadniku Rulemann Grisson u Sasselheideu kraj Hamburga, a u uzgoju se navodi od 1904. godine. Naziv opisuje njezin tipičan gnijezdast oblik. Mlade biljke plosnato su kuglaste, a s godinama se krošnja širi, spljošćuje i u sredini oblikuje plitko udubljenje. Grane rastu gusto, vodoravno do blago uzdignuto, a vrhovi mladih izboja mogu se lagano povijati. Rast je spor, obično 5–10 cm godišnje. S 10 godina doseže otprilike 0,4–0,6 m visine i 0,9–1,2 m širine. Starije biljke obično imaju 1–1,2 m visine i oko 2 m širine, a u vrlo povoljnim uvjetima nakon mnogo godina mogu biti i šire. Iglice su kratke, čvršće i gusto zbijene na sitnim izbojima. Proljetni prirasti tjeraju svijetlozeleno, a tijekom ljeta prelaze u srednje do tamnozelenu boju. Cvjetovi nisu upadljivi, a češeri se razvijaju tek rijetko te na starijim biljkama dozrijevaju u smeđu boju. Kultivar dolazi do izražaja na kamenjaru, u vrištini, predvrtu, na kosini, uz kamenje, u većoj posudi te kao niski zimzeleni element među trajnicama.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima uobičajeno doseže 25 m visine i 7 m širine. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala i više sivosmeđa. Grane izrastaju u pršljenovima. Same iglice tamnije su zelene boje i zašiljene na vrhovima. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše joj odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitki korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, ali dugotrajna sušna razdoblja dovode do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz kreće se otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje (crveni pauk) ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026