Obična smreka 'Lombartsii' Picea abies 'Lombartsii'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Lombartsii' - kompaktan ukrasni kultivar europske smreke. U europskim rasadnicima uzgaja se kao gusti oblik nepravilnog rasta s upečatljivim proljetnim učinkom mladih češera. Habitus je široko stožast do nepravilno zaobljen, s granama nejednake duljine i gustim grananjem od osnove. Ne djeluje strogo, nego stvara plastičnu zelenu masu prirodne teksture. Rast je spor do umjereno spor. Sa 10 godina doseže otprilike 1–1,5 m visine, a u zrelosti obično 2–2,5 m visine i oko 1,5 m širine. Iglice su kratke, čvršće, zelene, gusto raspoređene po izbojima i zadržavaju boju tijekom cijele godine. Najveći su ukras mladi češeri na vrhovima izboja. U proljeće se pojavljuju u crvenoj do purpurnocrvenoj nijansi i postupno dozrijevaju do smeđe boje. Cvjetovi nisu upadljivi. Kultivar se ističe kao niži soliter, na kamenjaru, u vrištini, predvrtu, uz kamenje i u manjim kompozicijama četinjača. Lijepo se slaže s vrieskom, patuljastim borovima, borovicama, vlasuljama i niskim trajnicama pokrivačicama tla.

Obična smreka je četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže 25 m visine i 7 m širine. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje, zašiljenih vrhova. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Biljci najbolje odgovara položaj na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili šumska stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026