Obična smreka 'Honey Pot' Picea abies 'Honey Pot'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Honey Pot' - spororastući, vrlo atraktivan kultivar. Riječ je o kultivaru domaće europske smreke sa zlatnim proljetnim izbojima. Kultivar je pronađen kao zlatni sijanac u Coenosium Gardens u SAD-u, a kao podrijetlo navodi se križanje Picea abies 'Acrocona' i Picea abies 'Gold Drift'. Habitus je nizak, u mladosti jastučast do široko raširen, a s godinama može razviti kratak vršni izboj i prijeći u nizak stožac. Grane se blago povijaju pa biljka djeluje mekše od uobičajenih stožastih smreka. Rast je spor. U dobi od 10 godina najčešće se navodi oko 0,6–0,9 m visine i oko 0,6 m širine, a u zrelosti obično 0,9–1,2 m visine i 0,6–1 m širine. Iglice su kratke, čvršće i gusto raspoređene cijelom dužinom izboja. Proljetno tjeranje ima medenožut do zlatnozelen ton, a ljeti prelazi u zelenožutu i maslinastozelenu boju. Cvjetovi nisu upadljivi, a češeri se na mladim biljkama pojavljuju rijetko. Ukrasna vrijednost temelji se ponajprije na obojenim proljetnim izbojima, zimzelenoj strukturi i sitnoj šari grana. U kompoziciji dolazi do izražaja u kamenjaru, vrištini, uz kamenje, u posudi i u predvrtu. Lijepo se slaže s vrijeskom, niskim borovicama, patuljastim borovima, vlasuljama i sitnim trajnicama pokrivačicama tla.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima uobičajeno doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala i više sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se povijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na potpuno osunčanom položaju, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, pH otprilike 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili kompostirana stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026