Obična smreka 'Gold Finch' Picea abies 'Gold Finch'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Gold Finch'  - patuljasti kultivar smreke sa zlatnim proljetnim izbojima. Podrijetlo kultivara vezuje se uz američkog uzgajivača Roberta Finchama, vjerojatno kao selekcija iz križanja Picea abies 'Gold Drift' i Picea abies 'Acrocona'. Habitus je nizak, u mladosti jastučast do raširen, a s godinama biljka može razviti kratki vršni izboj i prijeći u nizak stožac. Grane se blago povijaju prema dolje, pa biljka djeluje mekše od uobičajenih stožastih smreka. Rast je spor, u 10 godina najčešće se navodi 0,5–0,6 m visine i 0,6–0,9 m širine, a kasnije približno 1 m visine i širine. Iglice su kratke, čvršće i gusto raspoređene cijelom dužinom izboja. Proljetni prirast tjera žuto do zlatnozeleno, a ljeti se boja smiruje u zelenkastožute i maslinastozelene tonove. Cvjetovi nisu upadljivi, a češeri se na mladim biljkama pojavljuju rijetko, pa ukrasna vrijednost počiva prije svega na obojenom proljetnom tjeranju, zimzelenim iglicama i cjelogodišnjoj šari grana. U vrtnoj kompoziciji ističe se u kamenjaru, vrištini, uz kamenje, u posudi i u predvrtu. Lijepo se slaže s vrijeskom, niskim borovicama, borovima, vlasuljama i sitnim trajnicama pokrivačicama tla.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže 25 m visine i 7 m širine. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a sa starenjem postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i šiljaste na vrhovima. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se povijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnog prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i suhim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, ali mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026