Obična smreka 'Four Winds' Picea abies 'Four Winds'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Four Winds' - atraktivan kultivar patuljaste smreke široko stožastog oblika. Prepoznatljivo obilježje čine vrlo gusti, nepravilno raspoređeni pupovi. Mlade biljke imaju kuglast do široko stožast obris, a s godinama se oblik učvršćuje u nizak, gusto razgranat stožac. Rast je spor, približno 2,5–10 cm godišnje. U dobi od 10 godina doseže oko 1 m visine i 0,4 m širine, a u zrelosti obično 1,2–1,5 m visine i 0,8–1 m širine. Iglice su kratke, čvršće, svježe do tamnozelene, gusto zbijene i blago zakrivljene. Tipični su vrlo gusto zametnuti, nepravilno raspoređeni pupovi iz kojih u proljeće izrastaju svijetli prirasti. Smreka ne cvjeta upadljivo, a njezina ukrasna vrijednost počiva prije svega na zimzelenim iglicama i strukturi koja traje cijelu godinu. U vrtnoj kompoziciji dolazi do izražaja na kamenjaru, u vrištini, uz kamene zidiće, u posudama te kao niži soliter u predvrtu. Lijepo se slaže s vrijeskom, niskim borovicama, patuljastim borovima i sitnolisnim trajnicama pokrivačicama tla.

Obična smreka četinjača je stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima uobičajeno doseže 25 m visine i 7 m širine. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a starenjem postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Same iglice tamnije su zelene boje i šiljaste na vrhovima. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, pa u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026