Obična smreka 'Formanek' Picea abies 'Formanek'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Formanek' - patuljasti kultivar obične smreke polegnutog, puzećeg do povijenog rasta. U katalozima se ponekad navodi i kao Picea abies 'Formánek'. Kultivar se uzgaja zbog niskog habitusa, dugih polegnutih izboja i mogućnosti oblikovanja biljke prema mjestu sadnje. Bez potpore grane se šire po tlu i stvaraju zeleni sag preko kamenja, zidića ili padina. Vezanjem glavnog izboja nastaje nisko stabalce povijenih grana. Godišnji prirasti iznose 8–15 cm. U dobi od 10 godina izboji su obično dugi oko 0,8 m, a u zrelosti biljka najčešće doseže 0,3–0,6 m visine i 1,5–2 m širine, dok vezane biljke mogu biti i više, ovisno o potpori. Iglice su kratke, krute, svježe zelene do tamnozelene i pri trljanju mirišu na smolu. Češeri nisu glavna ukrasna vrijednost. Kultivar 'Formanek' primjenu nalazi u kamenjaru, na vrhu suhozida, uz jezerce, na padini, u posudi, u predvrtu i kao niski zimzeleni element među kamenjem. Lijepo se slaže s vrieskom, crnjušom, niskim borovicama, patuljastim borovima, vlasuljama i žednjacima.

Obična smreka - četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima uobičajeno doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a starenjem postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Iglice su tamnije zelene boje i na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri su žuti, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše joj odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otporna je na mraz približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026