Obična smreka 'Dandylion' Picea abies 'Dandylion'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Dandylion'  - kultivar 'Dandylion' selekcionirao je američki uzgajivač Bob Fincham 2002. godine kao sijanac iz ciljanog križanja izrazito češeraste Picea abies 'Acrocona' i žuto obojene, povijene Picea abies 'Gold Drift'. Raste sporo, otprilike 10–15 cm godišnje, i oblikuje nizak, raširen do blago povijen grm koji u zrelosti doseže oko 1,5 m × 1,5 m. Iglice su kratke, nježne i gusto zbijene, pa i mala biljka djeluje kompaktno. Starije iglice obično su zlatnožute, a u proljeće se na vrhovima izboja pojavljuju crvenkasti pupovi i sitni ženski češeri koji postupno prelaze u smeđu boju. Za razliku od zelenih oblika obične smreke unosi u gredicu svjetliji naglasak, a njezin oblik ostaje jasno čitljiv i tijekom zime. Ukrasni učinak dolazi do izražaja na tamnoj pozadini, primjerice ispred tise, čuge ili tamnozelenih borovica, a prirodno se uklapa među kamenje, u šljunčane gredice i u moderne nasade s travama i vrijeskom. Biljka nema bodlji, iglice pri dodiru ispuštaju tipičan smolast miris, a sitni češeri često privlače i ptice.

Obična smreka je četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a starenjem postaje ljuskavija, ispucala i više sivosmeđa. Grane rastu u pršljenima. Same iglice tamnije su zelene boje i zašiljene na vrhu. Češeri su izduženi, isprva rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj:  Biljci najbolje odgovara položaj na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus od iglica četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlaga i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 16.1.2026