Obična smreka 'Dan's Dwarf' Picea abies 'Dan's Dwarf'

Detaljan opis proizvoda

Obična smreka 'Dan's Dwarf' - minijaturni ukrasni kultivar domaće europske obične smreke. Kultivar 'Dan's Dwarf' uveo je Greg Williams, a u ponudi se ubraja među vrlo sporo rastuće patuljaste četinjače. Cijeni se zbog sitnih dimenzija, pravilne guste krošnje i tamnozelenih iglica. Godišnji prirast iznosi približno 3–4 cm. Oblikuje široko kuglast do nizak jastučast habitus, a kod starijih biljaka oblik može biti blago plosnato piramidalan. U zrelosti obično doseže 0,3–0,5 m visine i sličnu širinu. Iglice su tanke, šiljaste, duge oko 1 cm, tamnozelene i na svijetlim grančicama raspoređene rjeđe nego kod nekih gustih oblika nastalih iz vještičje metle. Češeri nisu glavna ukrasna vrijednost. Kultivar 'Dan's Dwarf' primjenjuje se u kamenjaru, kamenom koritu, vrištinskom vrtu, predvrtu, većoj posudi, uz kamene stube ili kao sitan zimzeleni naglasak među niskim trajnicama. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušama, niskim borovicama, patuljastim borovima, vlasuljama, majčinom dušicom, žednjacima i malčem od šljunka. Iglice su bodljikave i pri trljanju nježno mirišu na smolu.

Obična smreka je četinjača stožastog habitusa. U prirodi može narasti i do 50 m visine. U vrtnim uvjetima obično doseže visinu od 25 m i širinu od 7 m. Kora je u mladosti glatka i smeđa, a starenjem postaje ljuskavija, ispucala i sivosmeđa. Grane rastu u pršljenovima. Same iglice tamnije su zelene boje i na vrhovima zašiljene. Češeri su izduženi, najprije rastu uspravno, a kasnije se savijaju prema dolje. Muški češeri žute su boje, a ženski crvenkasti. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na potpuno osunčanom položaju, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i trajno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinjačka listinska stelja. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili uz ukopavanje posude u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 23.6. 2026